Malo mi je falilo da se ne spotaknem preko nje

Uvijek i uspijem, dok se ponovno ne spotaknem na jedan lošiji dan.

Nešto kasnije hodam stepenicama i sjetim se krepale mačke, pa me uhvati smijeh, sama sa sobom... sastrane u jednom bircu tip se zagleda u mene, misleć ' da se njemu milo smješkam... u taj čas, spotaknem se i padnem... na stepenicama... ne skroz, dočekam se na ruke... onda diskretno pokupim svoju torbu s poda, dignem se i odem, gledajući strogo ispred sebe... a u tipa i društvo u uglu se nisam usudila pogledati... ovo je bilo prije nekih sat vremena...

Obično se ne lupam vrećicama po glavi ali se vrlo često spotaknem na njih.

Dok se presvlačim, jedno sto puta se spotaknem o samoga sebe, izgazim robu, sve mi ispada, otkrijem si pola guzice...

Još se spotaknem na stepenicama i razbijem ko staklo, djeca mi sakupljala krhotine pa se izrezala i dobila po labrnjama« Jesam ti rekla da se ne smucaš ispred zgrade », a ono malo jadno s posjekotinom na dlanu blijedo gleda u mater i nije joj jasno zašto je napada, a htjelo je pomoći hrpi mesa da se formira i ponovno postane čovjek.

01,11: Spotaknem se o grm, zapnem u njega i počnem povraćati.

Da se spotaknem na stepenice i razlijepim se na podu ko kruška....

Okret i spotaknem se na rupe na startu koje su prekrivene visokom travom ali izljećem kontrolirano.

Kada se spotaknem, On me uspravlja

Neku noć, u predahu između prdeža u snu i pišanja, zamjesečarim jednu domaću i spotaknem se o prekidač na računalu i uključim ga.« Jebem ti majku milu tko te stavio tu ispod stola.

Ponekad se spotaknem o određene riječi.

To što se malo-malo spotaknem znak je da u prikrajku uvijek vreba neprijatelj siromašni općinski fond za obnovu cesta i gradskih površina.

Neka bude svetao moj put, da se ne spotaknem o kamen, da ugledam grad za kojim sam toliko čeznuo.

Možda nisam proputovala cijeli svijet (nažalost niti Balkan nije odrađen), nisam vidjela čuda i čudesa, ne hodam puno jer se brzo umorim (osim kad je o shoppingu riječ, onda prehodam maraton), hodam oprezno jer mi se dogodilo da se spotaknem na ravnom, ne trčim jer nemam kondicije (a i tjeram se cijeli život da drugi trče za mnom, ne ja za njima - ne znate samo koliko sam tramvaja i autobusa propustila zbog toga), obožavam štikle (ali samo gledati, u njima hodam kao oni klauni na štulama), nisam sportski tip (ne znam niti zvijezdu napraviti)... ali bez obzira na sve volim biti posebna i drugačija, pa držim glavu gore i trudim se da svaki trenutak mog života bude negdje među oblacima, pa i kada je najgore, baš prema onoj staroj - ' Hodam.

Odjednom, spotaknem se o nešto, te padam u lokvu krvi.

A je: rolleyes: Taman si posložim sve kockice, pa krenem, spotaknem se, srušim ih i onda moram opet slagati.

Jest da nisam pretjerano snažna u svojim biranjima i da se vrlo često spotaknem i ispružim koliko sam duga i široka.

Puštam se sanjarenjima kada stvarnost nahranim i napojim.. Ponekad se i u snovima o konope života spotaknem.. Zato me pustite u mirise djetinjstva.. Dijete u meni neka se igra svemira.. Dijete u meni neka kamenčiće u bunar baca.. Skinite mi onaj ozbiljni osmijeh koji mi je život nametnuo već od devete godine..

Svaki put kad je čujem spotaknem se o neku dobru misao, pa ću biti toliko slobodan da je prevedem.

Mogao bih eventualno ponovit strukture aminokiselina, čisto zato da me ne iznenadi neki tamo histidin koji će sto posto bit, a ja se uvijek spotaknem o kakvu strateški veoma netočno postavljenu dvostruku vezu.

evo ovo je moj komentar svima vama.... razmislite dobro svi... što imate.. i što vam je život pružio..... ili vam pruža... pazite da jednoga dana ne zažalite...... Nicky... dobro razmisli prije nego što prekoračiš prag.... pazi da se sa druge strane ne nađe ponor... i da nikad više nema povratka... osobno i ja se volim ševiti kao i tvoj muž... ali nema toga da bi imao razloga ljutiti se na ženu ako noj nije do ševe... pa i meni dođe dan kada mi se neda, a ona bi htjela.... malo glupo ponašanje od strane tvog muža..: - ((((... uvijek ima vremena za ševu i da oboje bude za nju spremni i željino je oćekuju...: -))))))) otprilike smo istih godina i mislim da ste previše toga ispucali u mlađim danima i da se tu izgubio žar među vama.... ali nikad nije kasno.. uvijek postoji vrijeme i način da se taj žar ponovno rasplamsa među vama... rastava je ono nužno sredstvo kada dvoje više ne mogu zbilja nači zajednički jezik... i više ne mogu zajedno nači iste stvari koje ih čine sretnima.... razmisli bolje tri puta nego da ti kasnije bude žao..: -)))))) Ponekad sam p ' jan Do uha nasmijan A duša mi je otvorena knjiga I moje nebo je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta Kome biti zahvalan Živote moj Krenem obalom koju dobro znam Samo par minuta pješice od luke Gdje se djeca igraju Pred nama skrivaju Kriju iglom izbodene ruke Pa opsujem, da ne mogu prostije Mada odavno sam pobjeg ' o iz geta I mjesec iznad nas ima okus hostije A cesta miris izgubljenog svijeta I moje nebo sad je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta I zato pjevam da ne pojede me mrak Jer da nisam ovo ja bih bio biljka Kome biti zahvalan Grade moj Ponekad sam p ' jan Do uha nasmijan, A život mi je otvorena priča Ja se često spotaknem, Al ' se uvijek dočekam Ja sam čovjek koji nema briga Al ' opsujem, da ne mogu prostije Mada odavno sam pobjeg ' o iz geta I mjesec iznad nas ima okus hostiju A cesta miris izgubljenog svijeta I moje nebo (i. b. g. 25.06.2008., 16:05:17)

- Nema problema ⠀ kaže pokojnik ⠀ Radio sam, kao i svaki dan, jutarnje vježbe na terasi i spotaknem se, pa u padu u zadnji čas uhvatim se za ogradu terase stana ispod mog.« Bože »- pomislim ⠀« kakva sreća da sam još među živima ».

Napravila sam par koraka i spotaknem se o nešto nije kamen, nije panj, odmaknem travu i imam što vidjeti. Moj prvi prekrasan vrganj, ogroman, a zdrav.

" Nema problema ", kaze pokojnik: " Radio sam, kao i svaki dan, moje jutarnje tjelovjezbe na balkonu, spotaknem se na vazu sa cijecem i padnem preko ograde, ali se u zadnji cas uspijem uhvatiti za ogradu balkona stana ispod moga.

Nevena Rendeli: Iskreno ne primjećujem da me prepoznaju, osim kad se spotaknem u previsokoj štikli, zna bit neugodno.

Gornji kadrovi nisu iz nekog idiličnog i romantičnog filma, ti isti kadrovi mogu izgledati dramatično poput nekakvog trilera: budim se ujutro pod stresom misleći koliko toga moram napraviti i riješiti danas, iskačem iz kreveta i štrecne me između lopatica, vrući tuš donese privremeno olakšanje, doručak je prevruć pa uzmem gutljaj i hodajući prema vratima spotaknem se o dosadnog psa koji stalno navlači čarape i šlape i onda uletim u groznu prometnu gužvu.

Bilo gdje, samo ne tu, da se spotaknem i padnem

Ono hodam 5 godina na tom svom putu i majke ti nikako da se spotaknem vise u to cudo a sve frendice od frendice, prije i rodjakinje od nekoga se svako malo spoticu na cudesa a meni bi to trebala jelte biti duhovna hrana, utjeha i nada dok i ja cekam da se spotaknem: D

Spotaknem se povremeno od oblak plav..