Spuštam slušalicu i stajem na semaforu.

Spuštam slušalicu i pitam se dal sam normalan.

- Ako se ne javite, spuštam slušalicu.

Spuštam slušalicu i mislim si tko zna što sam ja sad dogovorila.

prije 15 godina postavili su mi dijagnozu lupusa. bila sam jako bolesna, umirala sam. pluća u katastrofalnom stanju, srce pliva u vodi, ja ne mogu da dišem, da hodam, sve boli umirem... doktori nisu vjerovali da ću proživjeti ni tri godine, ustvari čudili su se kako sam uopšte živa? i da - nisam voljela sebe. nisam voljela sebe jer se nisam osjećala voljenom. i htjela sam umrjeti. odlazak daleko - na liječenje me spasio. bila sam daleko od porodice, od svih koje znam. bila sam sama sa sobom, sa svojim mislima. i rasčistila sam sve, razovarala sama sa sobom i odlučila živjeti. shvatila što nije u redu sa mnom. bila sam dijete i razboljela sam se da bi me voljeli, da bi se zabrinuli. da bi se prestali svađati i mrzjeti jer je član familije bolestan. nije upalilo. i dalje su se svađali a ja sam bila u sve gorem stanju. i da, niko mi nije vjerovao da sam bolesna sve dok nisam završila na intezivnoj njezi u gradu daleko, daleko od njih. i tada su me zvali i maltretirali svojim svađama, glupostima, dok im nije doktor zabranio da me zovu. vidio je što mi rade i kako ja to primam. onda mi je rekao da prvo volim sebe pa njih. da nikog ne mogu promjeniti, da ako nekog ne mogu promjeniti da ga prihvatim takvog, da se probam ne nervirati. naučio me autosugestiji. pomogao mi da shvatim da nisam ja kriva što sam rođena u takvoj s banoj familiji. i da ću umrjeti ako se ne osvjestim. i nisam umrla. moji su dalje isti, al sam mi ne mogu ništa, ne smiju mi ni pričat gluposti, odmah spuštam slušalicu, brinem samo svoju brigu. volim ih al su s bani do daske. i ne dam se. zdrava sam ko dren. ljekove ne pijem već 11 godina. od lupusa ni traga. i neću se više nikad razboljeti da bih pobjegla od sebe i problema, da bih pobjegla od drugih. neću bježati u bolest već negdje na odmor. i zaboraviću mobitel. namjerno. puno sreće i zdravlja ti želim anđe draga (RiBa 21.03.2008., 11:41:17)

Spuštam slušalicu i mislim kako sam sretna jer sam ja moje starce odradila I moje i muževe.

Spuštam slušalicu i bacam se na kauč.

25 minuta kasnije govorim: ' ne nije mi bio problem, hvala što ste kontaktirali. doviđenja. ' i spuštam slušalicu.

Nazivam Te i spuštam slušalicu kad Ti začujem glas...

Spuštam slušalicu, a da nisam ni sačekao odgovor i gotovo trčeći vraćam se u spavaću sobu.

" MI SMO LUĐACI, BIT ĆEMO PRVACI ". nepomično iščekujem početak. krenulo je loše. i dalje navijam. čak ni susjede više ne čujem. tražim način, kako poslati dobre vibracije igračima. odlazim po pivo. počinje druga četvrtina. ista meta, isto rastajanje. igra se loše. još uvik nije velika prednost. barać zabija 2 koša. onda gubi tri lopte. ulazi aramis. hvata loptu u zadnjoj sekundi i smanjuje na tri razlike. podnošljiva razlika. malo sam se smirio. idem po pivo. sad su opet pustili gorana. popušio goran. počinje treća četvrtina. naglić radi čuda pod košem. skačem ko lud po stanu. šal se vijori. mp3 playlista za pobjedu je spremna. i onda blitzkrieg cibone, s 2 na - 8. ne sluti na dobro. idem po pivo. počinje nevrime. vani je oluja. i nestade prijenosa odjednom. arsenal psovki je izvučen iz rukava. provjeravam teletekst, ali rezultat se ne mijenja. zivcan sam. prebacujem na rtl. igraju argentina-tunis. penal za tunis. nestade slike majko mila, di mi zivimo. nastavlja se utakmica, zadar-cibona. više zadar ne igra. cibona biži na nedostižnu razliku. srce plače. svijet ne postoji oko mene. tuga je prevelika. dolazi đurđica. ništa joj nije jasno. požuruje me da moramo na rođendan. dolazim na tulum s bocom pelinkovca za slavljenika. sjedam u kut i pijem. još uvik se tresem kad se sitim utakmice. zove me frend iz zadra. pita oću doći na petu doli. tuga kaže " ma ne mogu ". neće biti dobro. spuštam slušalicu. tek tad mi dolazi u glavu. zovem nazad. " nabavljaj karte stizem u nedilju do 5 ". i sad živim za to. mora završiti dobro, zaslužili smo. ako ne zbog igre, bar zbog nas koji živimo sa zadrom.

Spuštam slušalicu i mislim o večnom proleću

Pobjedonosno spuštam slušalicu i (izvinite sada na izrazu ali moram) JEBEM SVO MEDICINSKO OSOBLJE U MOZAK

U liftu već zvoni mobitel... pogledam, teren... hitno pojašnjenje jučerašnjih Odluka... ok... obećajem javiti se kad uđem u sobu.... NE, zaori s druge strane.... ODMAH... halo??? pa ne mogu o poslovnim potezima Uprave raspravljati u punom liftu.... spuštam slušalicu.... ne želim komentirati, ali ne želim niti da mi pokvare dan.

Može. - gleda starog koji samo potvrdno klima te spuštam slušalicu

Klik spuštam slušalicu i mislim si, jebote što ti je svijet.

Spuštam slušalicu i vraćam se u spavaću sobu.

Spuštam slušalicu i mislim si, pa nisam putovala skoro 24 sata da bi mi neki kreten punio glavu glupostima.

Prvi put sam se zafrko, bio strpljiv, a sad spuštam slušalicu s objašnjenjem da nemam vremena.