Golub i golubica se spustiše na grob.

Ti koja je gledaš reci mi: da li se njezin djetinji pogled mnogo razlikuje od onog što si ga vidjela podno Križa ili u radosti Pedesetnice ili u času kad se spustiše vjeđe na njezine oči kao u gazele za posljednji san?.

U čamac se spustiše veslači i drugi što sjeđahu pogleda ukočena i prekriženih ruku.

Sad se Gizi spustiše ruke u krilo, oči se stisnuše kao dva ovalna prozorčića i reče više za se, nego za nj:

A njezine se vjeđe s teškim trepavicama polagano spustiše kao da želi nebunjena da upije u dušu te njegove riječi.

Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima.

Pobogu, zar je nesreća na grbači bogatog, slavnog i uspješnog isključivo posljedica sila zla koje se, eto, spustiše na njih?

- ' oćemo na piće - upita Stipan češući svoja ogromna hercegovačka jaja u garderobi što je zaudarala na pazušni znoj, na šupčano-kurčani znoj, na češnjak, međupršćane gljivice, užegle bandaže i još ponešto resko. - ne mogu odgovorih. - kaj zov pice, a? - znaš me... mui taji borci spustiše se u Superhrvoja da suše krigle, a ja se zaputih put Gornjeg grada.

Kada se s visoke kule spustiše i na njegove oči krila noći pred zjenama su mu jošte treptjeli pramenovi bijelih i mudrih odsjeva.

Spustiše se sa svete Svilaje, svatko u svom pravcu i poharaše Hrvatsku u borbi za osvještenjem.

Sad plaćenici spustiše koplje, i željezno jato zabada ražnje urličući u seljačko srce.

Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30 Treba li se hvaliti, svojom? u se slaboš? u hvaliti. 31 Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete? uvaše grad damaš? anski hote? i me uhvatiti. 33 kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

S tugom i zebnjom posljednji se put spustiše niz brodske stepenice i baciše u naručaj ledenoj pustoši.

S tugom i zebnjom 20. svibnja posljednji se put spustiše niz brodske stepenice i baciše u naručaj ledenoj pustoši.

Pak dočekavši jedva dok mrtvo tijelo spustiše u grobak, on da je upravo pobjegao s groblja.

Klobuk, omotan modrom koprenom, spuznuo joj se na rame, plava joj je kosa u neredu, dva-tri prama spustiše se na bielo i uznojeno čelo.

Jedna konšinka doda uže što je o klinu visilo, ostali ga povališe na tle i najprija spustiše noge, da se ne koprca i mlati š njiman, unda mu zavezaše ruke naopako.

Frangešova Povijest bila je ne samo naša tek treća cjelovita književna sinteza, već ujedno prva koja je dosljedno i uvjerljivo, frangešovski lapidarno i virtuozno iščitala ideju slobode kao onu silu pokretnicu koja je ravnala ne samo perima hrvatskih pisaca minulih stoljeća, već i sudbinama svih Hrvata otkad se »spustiše iz maglenih zakarpatskih prostora na sunčane obale istočnog Jadrana koje su još Rimljani nazivali delicia mundi.«

Dva gavrana stala se naletavati iznad mjesta dvoboja, a napokon se sigurno spustiše onamo na ljudsku krv žaleći da nema barem jošte moždana kada su već luđaci tamo tratili vrijeme...

Vile se spustiše u njegov san i rekoše mu istinu.

Bilo mu je odlanulo od hlada, i blaži osjećaji spustiše se u njegovu dušu.

Njegovi zadnji zraci zapališe vatru u kugli i dva titana spustiše kuglu na zemlju.

Pletenice se spustiše, a kraljević se hitro i lagano uspeo do vrha kule.

A kad djeda uz brecnjavu zvona tresimice spustiše na ruke Matana Bilina, u grob novi, ti prokleti sjekutići, što se nikad ne mogahu sastaviti, sada tako resko do Potrkina uha škljocnuše: Dobro ga vrag odnio, i je bio pas Istodobno se oštri i kruti prsti ukopaše u njegovu mišicu, a podmuklo se reženje uobliči: Daj ključeve, marvo pogana

Diana i Bacchus se spustiše k nama.

Spustiše se na površinu mora i veselo zagnjure u njega.

I tako se oni spustiše do jedne stijene.

Onda hazreti Davud, a. s., upita: A jesi li ikad osjetio samoljublje i zadovoljstvo sobom zbog svoje skrušenosti i ibadeta? Nisam, odgovori opet hazreti Hazakil. A da li se ikad u tebi javila želja za ovosvjetskim užicima, upita sad Davud, a. s., a Hazakil odgovori: Da, znalo mi se desiti da u srcu osjetim takvu želju. Pa šta činiš u takvim trenucima?, upita hazreti Davud, a Hazakil odgovori: Spustim se u onu dolinu koju vidiš pred nama i dolje nađem nešto što mi posluži kao dovoljna pouka. Hazreti Davuda, a. s., zainteresira o čemu se radi, pa se skupa spustiše u dolinu.

Krmpoćani u Liču, protiveći se da budu u kmetskom odnosu prema novim gospodarima, napustiše Lič i spustiše se prema jugu, stvoriše novo naselje koje je po njima dobilo ime Krmpote, a odatle su u toku XVIII st. silazili u Senj i pojedinačno se selili u velebitsko Podgorje.

Dočekavši spas u zadnj čas nastane neopisivo slavlje, zarobljenog izaslanika za porugu staviše na tovara i provedoše kroz mjesto te ga cujaju (spustiše) tri puta niz uzu (konop) dugu 300 metara od vrha brda do dna sela, te ga živog nabiše na kolac i zapale.