Ovo je zanimljivo, kaj piše Rujana, da je on žensku tak dugo preispitival dok ona nije rekla da se ohladila.... e pa sad... kad bismo stvarno tak sve preispitivali u vezama raspalo bi se sutra već 70 posto brakova, skupa sa milijunima vanbračnih mutavih veza u koje žene ulaze iz čiste koristi, ali im to teško pada priznati jer ne vole slušati da su " bed "... i zato je najbolje da su same, ako već kane tako krstariti... sasvim slobodno, a to zapravo dame u razvijenim društvima i čine... i sjajna mi je baš onda kada to prizna, a ne kada me voza, jer tipa koji zdravo misli i osjeća ni jedna majka Isusova nemre izvozat... Ako je djevojka " svoja " neka onda pokaže to sve, što je njeno, pa će se mali dečkići penjati na nju kao što su se Liliputaneri na Gulivera, ali onda nam ona mora pokazati i sve što misli i osjeća, jer kada bude vodila igra, bit će slobodna od strahova i bilo kakve sputanosti.... to bi amazonke htjele, ali se boje priznati.... za sada...

Cijelim sam putem pokušavao postaviti ruke u udoban i prirodan položaj, ne primjećujući ništa osim sputanosti ruku.

Postoje trenuci kada hitam prema širokim hirozontima slobode svoga duha na kojima se rađaju moji snovi, ali postoje trenuci kada gubim te horizonte iz svog vidokruga, kada gubim svoju nutarnju slobodu, povlaćeći za sobom okove sputanosti, ropstva, koji me sputavaju da dišem punim plućima.

Oprosti, sam " malo na iznimno maštovit način, uz ples i pokret, pokušava prodrijeti u ljudske emocije nelagode i sputanosti. V.

Prikladan je prije svega za ljude snažnije građe ili one, koji brzo imaju osjećaj sputanosti.

To je bio način kojim ste po prvi puta otkrivali svijet bez imalo sputanosti koju pružaju cipele.

Samo mjesečina nam je bila prijatelj pod kojim smo odbacivali lance sramežljivosti, sputanosti i požudno smo utajivali glad.

ne može iz sputanosti i nesposobnosti nastati nešto beskonačno. mislim da je točno reći samo to da na forumu nema ništa beskonačno.

U serijama objekata pod nazivima " Tease " (2003.) ili " Sado mazo " (2004.) možemo iščitati autorovu širu kritiku sputanosti individue tradicionalnim socijalnim konsenzusima na području seksualnosti, odnosno umjetničku interpretaciju konstitucije pojedinaca odnosima moći, " u kojima seksualnost nije najprigušeniji element, već prije jedan od onih koji je obdaren najvećom instrumentalnošću " Jedan od osnovnih poriva u umjetnosti koja se bavi prisustvom seksualnosti u reprezentaciji jest izložiti postojeću fiksiranu prirodu seksualnog identiteta kao fantazije, te istodobno uzdrmati, iskriviti vizualno polje pred našim očima " Kožul tako u ciklusu " Tease " preoblikuje uobičajeni gradivni repertoar seksualnih fantazija iz sex shopova (cipele, perike, dijelove odjeće) pomoću čavala i žileta, pretvarajući ih u suvremena inkvizicijska sredstva, uzroke tjelesne i psihičke boli, kao što su u " Sado - mazo " ciklusu u minijaturne sprave za mučenje, izrađene od crne kože i metalnih aplikacija, transformirana dječja pomagala iz djetinjstva poput kolijevki, stolića za jelo ili dječjih krevetića.

Jednostavna, no funkcionalna scenografija - dva barska stola i stolci, bubnjevi u lijevom kutu scene, disko kugla, stare tapete, koje imaju proreze kroz koje ulaze i izlaze plesačice te već spomenuti drveni ormar u desnom kutu scene naoko nespojiva, no pametno iskorištena pospješuje sveopći dojam kaosa života, a zagasite boje (kao i boje kostima) pojačavaju intenzitet i tegobu zadaće plesačica da se oslobode svih sputanosti, ograničenja društvenih i vlastitih.

Tek s oko 1 gr. prom. čovjek postaje pripit (maloljetnici radi nenaviklosti na alkohol i ranije), tj. bez strahova, kočnica, sputanosti, bolje raspoložen, veseo.

Ako se kod gore spomenutog fetiša radi o potpunoj sputanosti, kod korzeta je riječ o tek djelomičnoj sputanosti, jer trake i uzice za sužavanje i stiskanje tijela ženu stavljaju u lagano podređeni položaj.

To stanje dovodi do svekolike malodušnosti, osjećaja sputanosti, nedostatka slobode i krize kreativnosti.

Ako mislite da je to neobično, niste čuli za fetiš potpune tjelesne sputanosti.

Tako postajemo protočni, otvoreni, kreativni, suosjećajni, lišeni sputanosti, ukočenosti i zatvorenosti koje nam nerijetko nameću svakodnevne okolnosti.

On želi samo jedno: oslobođenje čovjeka od svake sputanosti i zla.

Osnovna namjera predstave bila je dokle tijelo može otići u pokušaju neverbalnog izricanja osjećaja tjeskobe, nemoći, sputanosti, pa je i tekst Sarah Kane odabran kao poligon za istraživanje mogućnosti otežanoga scenskog pokreta i govora, odnosno kako se tijelo izvođačica ponaša u scenskom prostoru kad mu se svjesno nametnu razne fizičke i mentalne prepreke i ograničenja i kada se javlja žarka želja za samoubojstvom kao činom konačnog raskida sa zemaljskim odnosno tjelesnim.

@Robinzon says: 27. listopad 2012. at 2:48 poslijepodne Nigdje nisam spomenuo riječ STRAH. Istina, niste se izjasnili s tom riječi, nego s riječima o sputanosti: Ako se smatraš spremnim i sposobnim nesputan o Bogu razgovarati a što sam protumačio kao postojanje barijere ili straha od otvorenog razgovora.

Naprosto se obožavamo, od samog početka smo se predali jedno drugome i tako u ljubavi živimo (iako ne zajedno) u odnosu bez trzavica, sumnji, ljubomore, osjećaja sputanosti s kompromisima i razumijevanjem, a bez da se dosada i rutina ikad uvukla između nas

ja ću biti vrlo iskrena - ne želim djecu iz čiste i neskrivene sebičnosti. imam 29 godina, od svoje 18 e pričam da neću imati djecu i do danas nisam osjetila ni želju ni potrebu ni nagon. vjerujem da je veza između majke i djeteta najdublji osjećaj ljubavi i povezanosti, no ne želim osjećaj sputanosti, koje, ajmo priznati, djeca ipak nose, u puno većoj mjeri ženama nego muškarcima. jer muškarcima se ne promjeni život u tolikoj mjeri koliko ženama, oni još uvijek mogu izać s društvom van, opit se, otići na skijanje, što god.. a kaj ak se mlada majka odluči malo proveseliti s curkama vani? netko tko ju vidi u stanju ne baš prikladnom za nekoga tko je donio na svijet malog čovjeka i istog odgaja, frknut će nosom i reć " gle kravu, tulumari i opija se a beba joj je doma... " ajmo biti realni, jesmo u 21. stoljeću ali to ne znači nužno da i naša razmišljanja evouliraju sukladno.naravno da ima iznimaka, znam ih i ja nekoliko, ali zaista su iznimke. vodim aktivan život, želim raditi na karijeri, ne želim mijenjati svoje navike, bilo da se radi o putovanju ili o uživanju u dobrom štivu pod dekicom na kauču, ni pod cijenu potomstva. i uopće me nije sram to priznati, jer kao što sam već spomenula, u 21. stoljeću i nemam se zašto i kome ispričavati na svojoj odluci.

ako je muka slijedit zakon bozji to je zato jer ne zivimo u Kristovoj punini. ako nas zlo nevjerojatno i snazno fascinira i privlaci (bez da mu se svojom voljom mozemo oduprijeti) lako moguce da je rijec o demonizaciji (do odredjenog stupnja ofc, jer totalna demonizacija/opsjednutost rijetko da postoji). takvi imaju neki osjecaj unutarnje sputanosti, neslobode... i deep down traze rjesenje i oslobodjenje, ali cesto na pogresan nacin (to i je bit i glavni problem kod takvih pojava, ono cemu robuju ih vuce sto dalje od Krista)

Nova bolest Renesansa obnavlja duh i oslobađa svijest dogmatske srednjovjekovne sputanosti, dok istodobno rehabilitira pojedinca i ozakonjuje njegova prava na osobne slobode.

Današnji hedonizam kombinira užitak sa sputanošću nije to više stara predodžba o pravoj mjeri između užitka i sputanosti, nego svojevrsna pseudohegelijanska izravna istodobnost suprotnosti akcija i reakcija trebale bi biti istodobne, a sama bi stvar koja uzrokuje štetu već trebala biti i lijekom.

Ostaje bujati strast dok ruke tvoje po svilenoj puti klize užurbanim ritmom tražeći oslobađanje sputanosti.

Koliko god su se neki suvremenici ovih velikana tada, zbog vlastitog straha i sputanosti, protivili, dubrovačka je sredina bila dovoljno snažna i otvorena za stvaranje slobodnomislećih i kreativnih kozmopolita.

Kako god bilo, razmjerno raznorodni dijelovi cjeline, što odiše nekom izvedenicom kafkijansko-orvelovske atmosfere, doimaju se snažno povezanima unutarnjom logikom i odrazom jakog osjećaja, recimo, otuđenosti, nerealiziranosti i sputanosti, a svakako nezadovoljstva okolnostima življenja, izraženog na nestereotipan i uvelike dojmljiv način.

Oni političari koji ne bi bili voljni ili sposobni lomiti te okove svoje sputanosti, bili bi časni samo onda ako bi odlučili odstupiti ne samo iz vlasti nego i iz politike.

Cilj nam je osloboditi se sputanosti i straha kako bismo izrazili sebe putem svog glasa.

U potrazi za pojmom autentičnosti tražit ću i autentična sredstva - od vlastite puti i vlastitih osjećaja do osobne mitologije i osobnog okvira zabluda - ne bih li u iskrivljenom zrcalu vlastitih ograničenja i sputanosti pronašao odraz tražene vjerodostojnosti, izvornosti, istinitosti te možda naposljetku dosegao sâm pojam.

Sputana misao, baš kao i zarobljena voda, u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.