Imam i nekakvo priručno opravdanje; prvo, čovjek koji je ovo napisao je vrlo pošten, vrlo hrabar, vrlo pametan, i makar piše na srpskom, savršeno ga je lako razumjeti, i vrijedi pročitati što kaže, i za one koji ga poznaju, a posebno za one koji ga prvi put slušaju, drugo, oslobađanjem generala gotovine i markača pokrenut je niz događaja, emocija, istupa, rasprava koji, kako i ovdje na pollitici svjedočimo, omogućuje da povremeno/privremeno izađemo, iz onog što se katkad zove luđačka košulja gotovih istina, cementiranih argumenata, ukopanih stavova, i o tome svjedoči i serija dnevnika i osobito komentara, treće, o temi o kojoj srđa popović govori, teško je komentirati izvana, iz hrvatskih cipela, bez opasnosti da nekog uvrijedimo/povrijedimo, dakle, dobro je čuti nesumnjivo dobrog čovjeka i njegove odmjerene i znalačke riječi iznutra, peto, uistinu jest riječ o stanju, prošlosti iz koje hrvati poukom gotovine zauvijek izlaze, a srbi i srbija za sada ostaju i kako obaladaleka citira faulknera (The past is never dead.