Naravno, umišljeni je srpski barbarogenij, naročito dobro etabliran u nas nakon tzv. dogovora u Beču u 19. st. nekolicine hrvatskih jezikoslovaca s duhovnim otcem velikosrpstva Vukom Stefanovićem Karadžićem i dovođenja Srbijanca Đure Popovića (autora knjige " Rat za srpski jezik ") na mjesto tajnika JAZU i na čelo akademijina najvećega projekta, " Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika " (), ponudio Hrvatima (koji, tvrdi zagrebački " Srbobran ", " niti imaju posebnoga jezika, ni zajednice običaja, ni čvrstog jedinstva života, ni, što je glavno, svesti o međusobnoj pripadnosti ") spasonosnu mogućnost " pretapanja u Srpstvo ", budući " nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu srpska narodnost " (IZVORI VELIKOSRPSKE AGRESIJE rasprave/dokumenti/kartografski prikazi, str. 99. - 105. Zagreb, 1991.)