Stvar je na povjesničarima da utvrde možebitnu Borojevićevu ulogu u spomenutom komitetu, nu činjenica jest da je nakon beogradskoga atentata na Stjepana Radića 1928. hrvatska politička emigracija u borbi za stvaranje državne nezavisnosti maksimalno koristila infrastrukturu navedenih komiteta, odakle je ravnala nacionalnim pokretom otpora za oslobođenje Hrvatske od srbijanskoga državnog terora.