No ponekad se srećemo s pretilim psom koji ima slab apetit.

To je izmjenični kvadrat kojeg srećemo na svim visokim objektima, u grafizmu suvremenog svijeta.

U " Kafki na žalu " mačke govore, prostitutka citira Hegela i radi za sablasnog svodnika, u šumi srećemo vojnike za koje je vrijeme stalo u Drugom svjetskom ratu, s nebesa će se obrušiti pljusak ribe i još koječega.

To se, na različite načine, odnosi na razna plemena koja srećemo u starijim spisima (Marijani, Travunjani,..) i koja su nestala.

Zasada svi koje srećemo na ulici pričaju mađarski.

i svakako da u životu srećemo ljude koji nam štete, oduzimaju mir, vrijeme i energiju. aka korov. uostalom većinu ljudi koje si upoznao u životu nisi kontaktirao u zadnje dvije godine. (ili si fenomen). rezanje ljudi je redovna pojava. " friends4ever " ekipa ima 12 godina. ja imam 31. za nekoga bi ubio, za nekoga ne bi kunu dao, svi ostali su prijatelji i negdje između.

Tu je i familija, skupa s njihovom crno-bijelom kujicom po kojoj ih i poznajemo jer se srećemo u šetnjama.

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto. uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata. neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se " skrivati " iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner. luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne. luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti. ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak " turimtikitu " stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog " tko nije uz mene, protiv mene je ", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom. dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, " ubada bit ", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki. nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru " čovječe ne ljuti me " zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

Posrijedi je smrt s kojom se srećemo još za vrijeme života.

U oba se slučaja srećemo s čovjekovom moći, ali i opasnostima što ih čovjek dosada nije poznavao.

Često te dvije inačice srećemo na jednoj te istoj slici.

U istom restoranu srećemo i neko dvoje Austrijanaca, te im pomažemo oko jelovnika.

Usput srećemo hyraxe, čupavi kenijski pandan naših svizaca (kažu da im je u najbližem srodstvu slon).

No nakon citirane sekvence smijeha srećemo ih kao par koji se više ne osjeća kao ja i ja već kao mi.

Oko 16 h dolazimo do Aljaževog doma i tamo srećemo ekipu koja je išla " Čez plemenice " te Iris i Tihomira koji se zezaju na slacklineu.

Usput srećemo Bojana kako se vraća sa Stapa, a izgleda kao da će se svaki čas srušit.

Kako to da se ne srećemo?

U svijetu još srećemo polo i lov.

Teško je zamisliti primorski vrt bez ljubičastoplavih klasastih cvatova, a nerijetko ih srećemo i u kontinentalnim vrtovima.

Na izlazu iz grada u Međimurskoj srećemo u prolazu klupske kolege koji nas pozdravljaju (hvala Karla za vrisak).

Srećemo ih svakodnevno i lako ih prepoznajemo po njihovim postupcima, ponašanju i izjavama.

Reklamacije - Pogreške i nemar estetičara srećemo sve češće

Prvenstveno je za to zaslužan odlični čip Texas Instruments DLP Dark 3 kojeg inače srećemo u nešto skupljim uređajima.

Istu situaciju, naravno srećemo i u real time-u.

Tim povodom krećemo u seciranje Galebica, žena koje srećemo na svakom koraku, a možda smo i same jedne od njih u neko doba života...

Spuštamo se u Poljanu i tamo srećemo kombi pun letača.

Odlučujemo se za malo drugačiju kombinaciju silaza, ali ubrzo prema KT4 Živenjski put opet se srećemo i nastavljamo zajednički dalje.

Gusle, kao narodni instrument, ovdje su u prvom planu i višestrukoj primjeni, ali srećemo i pastirske instrumente roške i surle, kao i rebek (rebega), još jedno trzajuće glazbalo iz obitelji gudača.

- Naši likovi u seriji nisu vezani, u različitim smo pričama i praktički se ne srećemo.

Srećemo ljude nama bliske i opet daleke.Gdje je naša prošlost?