ZANIMAJU ME MEISTER ECKHART, SVETO PISMO, ISUS KRIST I OSTALI VELIKI UČITELJI, a da su smeće-sponzoruše štetne na medijima za razvoj djece, to je jasno, jer ta gamad kurvarska mora nekako racionalizirati svoja ponašanja i interese, A DA JE VAŽNO ŠTO SE DOGAĐA, POKAZUJE I GOVORI NA HRT, CIJELO VRIJEME, I NA OSTALIM POSTAJAMA, AH, JASNO DA JE VAŽNO. i tko i zašto? posebno nakon Vukovara. nemoj mi glumit moderno doba, NEMAŠ O NJEMU POJMA, NE VIDIM TE JOŠ NA CNN-U, NITI NA MTV-U, A NEMA TE NI U KNJIŽARAMA ZA ČITAT, A NISI TAKOĐER NITI NA PARTIJIMA NAJVEĆIH KLUBOVA U SVIJETU... PA GDJE SI, IZGUBLJENA SRNICE? u konfuziji i strahu, kiberniraš svoj život nekako, bilo kako, prema sreči i nekoj lovici, i to je to. želim ti uspjeh. ja nemam djecu, niti brak, ali da mi ovakvi poput seve i dare i ostalih koje sam spominjal odgajaju djecu, jer djeca jesu s tim u kontaktu, tužio bi ih, odnosno razbio tv-aparat, što i jesam napravil, ne gledam taj šit najmanje deset godina.

Žao mi je, takva elokventna osoba, ali ja te ipak ne mogu ostaviti u neznanju i sreči koje ti neznanje pruža.

PRVI SVIBANJ - MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA Svim vatrogascima diljem svijeta čestitamo ovaj praznik, sa željom da ga provedu u zdravlju, sreči i zadovoljstvu

Oduzeli, su mi mlasdost zvanje, zaručnika i san o sreči odzeli su mi rodni grad i Slavoniju more domovinu.Zatvorili ste mi braču i prijatelje, i napunili jame nevinima, isprebijali, izmrcvarili, preplašili i mlade i stare narod Raseli li ste one nepokorive Htjeli ste odzet i vjetau jezik i ime osiromašili ste seljake radnike, uništili školvane sada jedošao kraj sve se porušili što se dalo i dovršili ste sebe paliste sve ste izgubili vlast, silu povjesnu slavu i napuhani ponos Meni je SVEJEDNO jeste li poniženi osramoćeni i optuženi niste mogli uništiti istinu Povjesna istina ima zadnju riječ o ubojicama u ime naroda o spomenicima, koji se kao golemi nakaze nadimaju nad onako smrvljdlivim čovjekom istina ostaje Istna je moja osvetnica istna je vaša kazna kad sve ove rijeći možete zamolite oproštenje mene i naroda BOG oprašta sve pa i tako i onima koji ga slijede vancouver, knada

Godine 2001. prevedena je knjiga Pascala Brucknera Neprestana ushičenost, s podnaslovom Esej o prisilnoj sreči u kojoj je autor nastojao raskrinkati " novo kolektivno sredstvo za omamljivanje zapadnoga društva ", a to je kult sreče.

I uvijek nakon ljubavnog loma mi zovemo boga i tražimo spas.. i neka nas i dalje riječima slamaju, neka nas sa drugim ljubavima varaju, mi čemo u pjesmama tražiti utjehu,.. neka nam osmjeh obasja lice ovo je pjesma o sreči.. danas zaboravimo varalice, i suze danas neka prestanu teči neka ova pjesma bude za nas, neka se čuje i naš glas barem u pjesmi kao stih.. neka ova pjesma bude jača od druge, ova pjesma neka bude za sve tužne ljude..

Ova priča če se pamtiti probuditi če šapat vječnosti vjetrom života opet mora zaplesati,.. ja još uvijek živim za najljepši dan, da.. opet ću da volim, ja osječam, ja još uvijek živim za najljepši san iz kojeg me budi dah svitanja, do tada će još mnogo stihova biti i svaki če biti o tugi i sreči, i samo če oni znati da je duša moja, opet počela da živi..

Religiju danas zamjenjuje učenje o " Prosperitetu, Razumu, Sreči ".

Još jedna je godina za nama u mom sječanju zelene oči, iz kojih izvire toplina a ne prkos, nježnost... tajanstvenost.. kao da se u njima neka tajna krije, te oči u pogledu mom a ja se okrečem poput plahe sjene.... sjetnog pogleda, zagledan u daljinu, nisi vjerovala koliko su mi značile... a ja sad sanjam o nekoj drugoj sreči jer još jedna godina je za nama...

To što sam u nekom prošlom postu govorila o sreči, vrijedi i za nesreću, a onda se može ostvariti i u ovom životu.

Zato se to naziva srečom, ali kod Alonsa nije riječ o sreči nego o najboljem vozaču današnjice.

A da pružimo ruku jedno drugom da prepolovimo ovaj život na pola, i da svako ponese dio u svojoj nadi, i da izbrišemo jednostavno sve ti zauvijek sretna, ja zauvijek sam,.. da zaboravimo riječi što smo ikada rekli one lijepe i nježne, i one tužne, i da se zagrlimo još jednom za kraj ili da se nasmijemo samo, svim onim snovima i maštanju o sreči,.. da slegnemo ramenima na sve to i krenemo svako u svoju tišinu, okrenimo neku drugu stranu gdje likovi imaju sretan završetak, ili ne? pa to smo mi, ovo je naš kraj.. pogledajmo se još jednom onako kako smo se pogledali kad smo se sreli da odemo lijepo i slažemo si za kraj kako ovo nismo htjeli...

Kad sam kretala na faks, bilo je to 2005. bilo je važno što više ljudi upoznati.Što više se zabaviti, čak smo onda i hodali po predavanjima hehe.Upoznala sam gomilu ljudi s kojima sam se često susretala.Bilo je zanimljivo.Al vrag je odnio šalu kad sam roknula odmah prvu godinu.Ne kažem da je to bilo zbog ljudi na faksu.Al opet kak čuješ ekipu kak ljenčari i nada se sreči na ispitu onda te to malo opusti i vidiš da nisi ti jedini u tome.Gomila te povuče, kud svi tud i mali Mujo.Nakon toga svega svi smo se i na faksu otuđili.Neki se primili posla, a neki primili tulumarenja.Ne hodamo tak često ni po predavanjima, uči se doma.Srečemo se samo na ispitamo, pa onda nadoknadimo propušteno.Veslimo se međusobnim uspjesima, možda i odemo na kavu, ali uglavnom proslavimo sa jednom dobrim spavanjem hehe.

shvatila sam neke stvari koje su se zapravo stalno vrtile oko mene i čekale da ih ja shvatim. moram priznati... trebalo mi je podosta vremena, ali sam barem shvatila. sad se pitate o čemu ja to? o sreči ljudi moji. o sreči?? da, upravo o sreči sad će nam opet pričat o tome kako nije sretna i blablabla... ista sranja svaki dan? da hoću pričat ću vam o sreči i o tome kako sam SRETNA ti? sretna?

POLITICS MAKES STRANGE BEDFELLOWS. puno ih preko noge prebaciš i preko kite, prije nego li " uspiju " i završe " posao ". mislim, s ljudima i droljama politika usrana i neuka spava iz više razloga. neke pretvori u sluge, neke u kurvetine, neke zatruje mentalno i prestraši, neke izdrogira, neke profilira u vođe, neke troši kao šlampe i potrčke. ali rezultata, generalno, ne vidjesmo. jebe ih u mozak sve skupa, ako su primitivni, ako to dopuste, ILI SE ZBOG PARA PREPUSTE. tako je stvorena ta neproizvodna hohštaplerska orgija. i onda čuješ od pripitih i drogiranih šlampi i kvazi-biznismena i manekenki i lažnih kulturnjača na xanaxu i apaurinu kako vrište mazno i blesavo iz svojih brloga: YOU JUST CAN ' T PLEASE EVERYONE hej, kaj ste stvarno pomislili i pomislile da ste za široko opsluživanje i servisiranje ove nacije sposobni? nema šanse. možda, ono, kad ga nađeš u kafiću ili pokupiš sa fejsa, da mu negdje popušiš i dokažeš LIBERALIZAM. ali hej, mule, pa ne temelji se i ne gradi tranzicijski neoliberalizam u postelji, u jebačinama sirovim ili tako što ćeš u crkvu u super minjaku, odjevena u deku crne svile, ne bi li i tamo koga narajcala. sjebali vas ekonomski i kulturno skroz, pa sad rade i djeluju čista, sirova tjelesa. jadno. kaj se tiče naših hrvatina koji sada hrle u beograd, jer nemaju šanse na zapadu i glazba im je za kurac meki... MONEY MAKES A MAN. srbi će prema tome sad od hrvatskih estradnjaka i kulturnjaka činit konačno ljude i zvijezde, a sad je napokon i jasno zašto sam godinama govorio da su na prisavlju govnari udbaški u jugovički, uglavnom, ali pazite, naivčine, nisu vam šešeljevi radikali komunjare niti su jugovići. tu ste se prešli, gadno. srbi barem znaju kako se okupiti u krizama i ostati sa nešto digniteta. mislim, sama suzana mančić i dan danas ostavlja dojam kakvog sto hrvatskih šlampi ne može ostaviti. treba na sebi raditi. netko vam je u glave natuvio, u manipulaciji sofisticiranoj, da će biti dosta reknut da ste hrvati, pa će kao europa i svijet svisnut od radosti. glupost. kad skuže da nemaju dosta pameti i diplomacije prave, puknu emotivno i upadaju u mazohističku depru, u koju zatim vuku naravno i svaku svoju vladu i talente i sve što je bilo nad-nacionalno, mundijalno. i to je samo još jedan dokaz da jugovići ovdje kolo vode. a što u slučaju intenzivnijeg povezivanja sa ex-yu prostorom sa lopinama hdz-ovskim, sa ratnim profiterima? znamo mi svi jako dobro što s njima. narod ne zaboravlja. pa ni mladež, djeca s kolodvora facebook. mrke su mi i gadljive starije kujetine koje su izašle na mreže, sa profilima. kradu mladim curkama potentne jebače i prodaje prazne spike o sreči i kvaliteti, a sjebane su do zla boga, dok muževi doma djecu čuvaju. toga me strah, ko vraga, moderne hrvatice starije od 30. to je koma. neupotrebljivo, osim za... (sorry, ali takva je tendencija).

Volio bih da je sve u životu jednostavnije.Nažalost nije i mi se tome moramo prilagoditi.Prolazim teške trenutke u svom životu ali mi nikad samopouzdanje i vjera u boga i sebe nije bila veča.Počeo sam više cijeniti sve dobro oko sebe.... svoju ženu i djecu.... prijatelje, ljude koje slučajno srečem a i prijatelje koje imam na forumu i koji imaju mene ako me žele.Uvijek sam smatrao da materijalno nije cilj nego potreba a sad sam se uvjerio u to da se treba prikloniti ljudskim vrijednostima....... ljubavi, sreči, sitnim porocima koji nikome ne škode i da treba njegovati prijateljstvo koje se vrlo lako izgubi a teško stiče.Malo je toga bitnije u životu od čovjeka i onoga što ti on i ti njemu možete pružiti.Želio bih da mogu napisati sve što osječam ali ne nalazim riječi za sve to.... jedino što znam da mi je sveto to je bog, moja obitelj i prijatelji a ostalo je sve prolazno i manje važno.Savršen je ovaj svijet ako ga shvatiš i sebe prilagodiš njemu..... a ako pokušaš svijet i ljude prilagoditi sebi u samom početku si započeo rat koji nemožeš dobiti.

" Djeco, želite li znati što treba rukovoditi vašim srcimač Odbacite svoje težnje i jagme za onim što je nevrijedno i prazno; oslobodite se svojih pogrešnih misli o sreči i mudrosti i svojih prolaznih i neiskrenih želja.

Koliko god se pojedinci trudili pobjednički hod Dinama kroz Europu ove sezone pripisati samo sreči meni se nekako više čini da je to ipak bilo iskustvo.

: D ma nisam misla na taj tip vukova, već ono, ljudi su svakakvi, nerijetko zavide na tuđoj sreči zadovoljstvu, u to sam se uvjerila.... više sma mislila na ono tipa, pa ima djecu, tra la la.... ali hvala Bogu njega se to ne tiče (i on ima sina i također je rastavljen)

Dragi romantičari i vi žto idete u Akademiju (akademičari), šečete ulicom Knjaza Mihajla, promatrate mjesec sa zidina Kalimegdana i svi vi što maštate o sreči, vas put vodi u velik grad, za razliku od mene, koji sam bio sa malim izviđačima u ferijalnom odmaralištu " Požega " na ostrvu sa 218 stanovnika, od kojih su 219 intravenozni narkomani.

Ako su rusi voljni kupiti i hidroelektrane, našoj sreči neće bit kraja.

Dolazi treče mjesto i evo Mala Erpenja pehar i medalje sreči nema kraja, najmlađi natjecatelj Luka nije mogo zadržati radosni osmjeh i sve je uspio nasmijati. čestitke najmlađima.

I ne bu za nami nigdo mogel reci Vidiš ovog živel je samo po sreči.«

Ne možeš mi prodavat pričice o sreči, a tražit da uplatim nekoliko sati prije izvlačenja... da bi se moglo stiči što..??

Živjeli su tako jedno kratko vrijeme u sreči i idili Živka i Češnjak kada Živku uhvati prsobolja ili danas znana kao tuberkuloza.

Mislim da neću reči ništa novo ako kažem da je točno kako rezultat pobjeda domačeg tima (1), ili pobjeda gostujučeg tima (2) ili neriješen rezultat ne ovise isključivo o sreči.

I svemir tako postade veći učinivši mjesto i njihovoj sreči

Iako je sve svoje slobodno vrijeme i ljubav posvečivala Lety, lety je nije mogla prihvatiti, jer ju je smatrala ženom koja joj oduzima očevu ljubav koja je do tada samo njoj pripadala.Prolaze godine Lety je sve ljepša i sve više sliči svojoj majci, završava pravni fakultet, omiljena je u društvu, među kolegama, zaposljava se u tatinoj firmi, putuje, jedina prepreka njezinoj sreči je Dany i Duje, mladić koji nakon završenog fakulteta u Splitu odlazi u Mexico na usavršavanje, ide na praksu u odvjetnički ured kod Lety i Saula, te tamo i upoznaje lety, u koju se zaljubljuje na pravi pogled, ali njezino srce pripada samo mladom Cesaru kojeg je upoznala na jednom poslovnom putovanju u Hrvatskoj u Opatiji i cija ce ljubav morati prebroditi svakakve prepreke

A kad sam mu koji put dala ruke da se posjedne na sekundu - sreči nikad kraja (njegovoj, naravno).

Kamo sreće da radim DM analize gdje su apsolutno svi podaci obuhvačeni u skladištu, mojoj sreči ni kraja ni konca, no realnost je malo drugačija, a o eksternim izvorima podataka da i ne govorim...