Možda zato što Button nije plakao o hudoj sudbi i krastavcima, nego je ispravno rekao da se sam kriv.

A dok je tako, javnost i zaposlenici su napolju gdje žive u nadi da će o poslovnim planovima, restrukturiranju tvrtke, sudbi emisija javnog sadržaj za koje navodno nema novca, možda barem štogod pročitati u nekim novim novinskim ispovijestima članova Vijeća.

onda @kikiću tako i zborite. nema zamatanja u celofan. mora se reći bobu-bob, a popu-pop a ne tam nekoj @sudbi servirati dvosmislene poručice žalibože štruce za takve tintare. a i vi meni svakaj predlažete pih..

Nije - nije pravo da ga tko osudi - tek moći je u njegovoj sudbi žaliti sudbu svega čovječanstva.

No ove tužne vijesti često su ' pucnjevi u prazno ', samo rezignirane ispovijedi o zloj sudbi, koja najčešće nije bila praćena prijavom krađe u najbližoj policijskoj postaji, pa do pronalaska bicikla nije ni moglo doći.

Svi ste sve rekli.I ove curke sa vlastitim primjerima sličnih situacija.Ali ova mlada Julija će se otrijezniti u gledanju svog " Romea " samo ako napravi ono što joj je Krujac savjetovao.Stvori uvjete da budu zajedno da ovaj ne može vrdati sa svojim izgovorima.A otrijeznit će se prije ona nego on, jer lako je biti Romeo i Julija kad te financiraju starci i kad ti je jedina briga dotjerat se za ljubavnika i člinkati poslije seksa o kletoj sudbi koja vam ne da da budete skupa.Mlade cure i dobrodržeći četrdesetogodišnjaci, bezbroj puta viđeno i bit će i dalje jer mlade cure misle da su baš one bogomdane, a njihovi dragani jadne žrtve " baba oštrokonđa. "

Pa bi biti bez predrasude značilo biti bez neke prethodne naklonosti ovome ili onome tumačenju, nego u svoem ras-suđivanju, u svojoj pro-sudbi biti pravedan sudac.

NAJEBALI STE KADA VAM IGRU ŽIVOTNIH SUDBI, FATUMA, POČNU SLAGATI KEPECI KOJI ULAZE U ROLE BOGOVA.... VIDITE ŠTO SU SVI TI KILAVI I SMUŠENI " BERLUSCONIJI " NAPRAVILI. u svoj toj laži i snobovstvu lakše im je zamišljati da su i oni neke velike face, neki silviji talijanski. ma jesi kitu moju.

U jeku prošlotjedne upisne groznice, u mnogim novinskim tekstovima u kojima se lamentiralo o sudbi hudoj nesuđenih gimnazijalaca tih neposrednih žrtava suludih ocjenjivačkih kriterija, besmislenog lova na dodatne bodove i zablude zvane izvrsnost - onako uzgred, a kao po narodnoj nisam te gađao al te nisam ni promašio, očešalo je ugostitelje.

Naravno da se ništa od toga nije dogodilo jer je Ivančić nastavio pisati u " Nedjeljnoj Dalmaciji ", udbi, partiji i sudbi unatoč.

Ovaj kratki magično realistični roman upućuje nas na promišljanje o osnovnim životnim pitanjima, našoj povijesti, smislu postojanja, ljubavi, višoj sili, sudbi, pobjedi kreativnosti nad ništavilom.

Oh sudbo kleta, što nas kazni tako, da nam je ljubav prokleta, da je sve naopako. Želiš bogatog lipog, i da te ljubi, što zakoračih na ovaj blog, žalim se svojoj sudbi.

Nemamo se što plašiti sudjelovanja u sudbi ukupne Europe; hrvatski narod, zajedno s ostalima, znat će se oprijeti nedoličnostima kojih se pribojavaš.

Otprilike 1562. Pieter Bruegel stariji posvetio je svojevrsni hommage toj neumitnoj našoj sudbi uljem na drvetu nazvanim Trijumf smrti.

Ukratko, zadovoljna je, a sugovorniku ne ostaje ništa drugo nego da bude zahvalan sudbi što ga je poslala da razgovara s najljepšim licem HTV-a te tako raskrsti s dobrim dijelom svojih predrasuda u vezi s hostesama.

Kako bi proslavio pobjedu, Ea se oženio i preselio u Kuću sudbi, gdje je njegova žena Damkina uskoro rodila babilonskog boga Marduka (poznat i po nazivima Bel ili Gospodar).

nije lako komentirati događaje koji su bili u nedavnoj budućnosti i pri tome dati neke relevantne ocjene, a obzirom da sam na ovom forumu pročitao nevjerojatne komentare teško je ostati ravnodušan. pišući ovo u trenutku kada je forum izgubio potpuno na objektivnosti i autentičnosti je nesumnjivo uzaludan posao zato se neću posebno niti truditi, i svakako je da ću se manje zajebavati zbog ozbiljnosti teme. svi oni koji se čude srpskom egzodusu zaboravljaju činjenicu da je sve to bio rezultat pomno planirane aktivnosti koja je započela dolaskom slobe na vlast, kada su srbi imali većinu u vojsci, sigurnosnim službama, federalnim institucijama. trebao im je cassus belli da se obračunaju sa svim neistomišljenicima, bilo to albancima, slovencima ili hrvatima; bosna je bila šlag za kraj. ništa to nije bilo slučajno, a sramnu ulogu je odigrala i spc kada su pravoslavni popovi po hrvatskim župama (parohijama) pripremali psihološki obične pravoslavce koji su godinama živjeli u nekakvom bratstvu i jedinstvu. mnogi od tih popova su medju prvima netragom nestali, kao i svi oni koji su bunili običan narod kako bi se domogli vlasti, poput onog nesretnog zubara ili psihijatra. u beogradskim novinama su počeli izlaziti feljtoni o ndh, ustaškim zločinima, koji me podsjećaju na neke postove na ovom forumu, počeli su izlaziti feljtoni o srbima kao potomcima hazara, sumerana, homogenizirajući ih dogadjajima tipa gazimestan ili kostima nekog svetca kojeg su nosali po " srpskim zemljama ". kada to gledam iz ove perspektive, sve je bilo spremno za klaonicu koja se ubrzo i desila. slobo je tu vjerojatno igrao sa šipkom u rukama sa krajinom, jer je bio svjestan nakon medjunarodnog priznanja hrvatske da krajinu neće moći " prisajediniti " kao treće oko u glavi, ona mu je sa krajišnicima trebala samo kao moneta za potkusurivanje imaginarnih dealova u koje je vjerojatno uvučena i hrvatska politika. krajišnike bi naselio umjesto izbjeglih hrvata po vojvodini i kosovu i potpuno homogenirao srbiju. vjerojatno su on tuđman i izetbegović bili uvjeravani od glavnih igrača da su upravo oni izabrani vođe koji će biti glavni, a u stvari su sa svom trojicom manipulirali da bi u konačnici imali ono što imamo danas: bondsteel na kosovu, al kaidu u bosni, oluja je zločin, hrvati su isti kao i srbi, itd. kada nemaš veliku batinu iza leđa sa huliganom koji maltretira cijelu ulicu pokušavaš pregovarati, dati mu iz džepa sitniš, kupiš ciglu koju ti nudi, dok se ne izvučeš. kada imaš veliku batinu huligana opališ po sred čela i sigurno te više te neće maltretirati, ne izmotavaš se u pregovorima. to bi možda bio najkraći opis smisla oluje. čitajući nevjerojatne komentare ljudi koji vjerojatno nikada nisu prespavali niti jednu noć u rovu, ili drhtali od straha očekujući da će te sljedeća granata pretvoriti u porciju mješanog mesa, koji se rugaju sa operetnim karakterom akcije zaboravljaju neke činjenice; - hrvatska je bila prepolovljena, u petoj godini rata, na putu prema kamenom dobu, - srpska vojska je spremala posljednji koljački poduhvat prema bihaćkoj enklavi prema kojem bi srebrenica bila izviđački piknik, padom bihaća srbija bi dobila kompaktnu vezu sa krajinama i još jedno etničko čišćenje, stotine tisuća izbjeglica bi ponovno preplavile hrvatsku sa nesagledivim posljedicama. - vojnički gledajući krajina je bila gotova kada je hrvatska vojska tenkovima izašla na dinaru, i kada su velike cijevi legle na troglav; malo ljudi zna kakav je to poduhvat izvela hrvatska inženjerija na čelu sa rojsom, ma što mislili o njemu i on je sa momcima svoj posao obavio, u povijesti ratovanja nitko nije tenkove toliko visoko podigao. knin je bio na pladnju, i srbi su to itekako dobro znali. nije im pomogao niti veliki srpski vojskovođa ratko mladić, bosanski srbin, koji se proslavio u borbama po hrvatskoj protiv nenaoružanih jedinica mupa i policijske rezerve, i u bosni protiv nenaoružanih muslimana. sa druge strane srbi su potrošili lovu, održavati toliku vojsku i voditi ratove na tolikoj bojišnici je dovelo do bankrota, i među njih se uvukao defetizam, pogotovu kada su gledali kako se hrvatska vojska od kaubojskih dragovoljaca pretvorila u respektabilnu vojnu silu. gardijske brigade, pogotovu 4, 7 i 1 su mogle glatko uz rame sa amerima u pustinjsku oluju što se tiče razine profesionalizma. sa druge strane tu su bili raspadnuti ostatci bivše jna, pomiješani sa nekakvim kninđama, i beogradskim psima rata (vikend ratnici) koji su u dubini znali da ih je slobo zajebao i ostavio nek se jebu sa hrvatima. kada ih je u jutro oluje poklopila kiša raketa vbrova i granata smrzlo im se govno u guzici, znam kakav je to osjećaj. noge otkazuju, linije se raspadaju, užas se proširi kao požar medju vojskom, civili skupljaju najnužnije stvari i bježe kao stoka za predvodnikom stada, nastaje opća bežanija, svako spašava svoju guzicu... srbima su ostavljeni pravci za bijeg, klasika, zvijer u zamci se bori do smrti; da su kojim slučajem srbi ostali u krajini, i da je srpska vojska branila svoje položaje poput hrvata u vukovaru oluja bi vjerojatno bila najveća klaonica nakon drugog svjetskog rata sa tisućama mrtvih vojnika i civila. hrvatska vojska je dobila zamah i došla na domak banja luke; gotovina im je isključio struju i da su hv i armiju bih pustili sa lanca vjerojatno bi hrvatska čizma prvi put u povijesti prešla drinu (mnogi zaboravljaju tu činjenicu, srpska čizma je prešla drinu i ostala iza drine). mnogi se pitaju kako bi bilo da su oni ostali u krajini, ja osobno mislim da su oni otišli jer nikada nisu priznavali hrvatsku kao svoju domovinu, niti će je ikada percipirati tako, a vrlo dobro su znali što se u ratu dešava kada vojska prolazi, kao kada su oni gazili po hrvatskoj 91, pa su ubijali starce koji su ostali u selima naivno vjerujući da im susjedi neće ništa. gledajući stvari iz druge perspektive, hrvatska je ostvarila briljantnu pobjedu, kojom je odradila prljavi posao amerikancima i bošnjacima, sportski gledajući nikada nije bila meč lopta već samo jedan set nakon kojega su došla mučna pregovaranja i krah hrvata u bosni. svi oni koji gledaju krajinske traktore, i kukaju o kletoj sudbi zaboravljaju da su to isto i hrvati napravili iz bosne u hrvatsku, samo to nikada neće imati mitske proporcije kao što to imaju svjetski mitomani broj jedan naši dragi susjedi. oni su od tih traktora napravili mit, zamjenjujući realnu činjenicu da su izgubili rat koji su započeli mitom o srpskom stradanju, što svakako nije dobar temelj za neki tzv. dobrosusjedski život u budućnosti.

Što kraći život to je težnja jača sudbi se otet što svima je ista

Grad je život, Grad je obveze i o sudbi grada valja promišljati.

MGZ je stao pred zrcalo u kojem se ogleda Zagreb protekloga stoljeća i u njegovu sudbi nu uronjeni ljudi, a posebice oni čiji je rad za Muzej bio od presudne važnosti.

Hrvatskome narodu ne misle dobro oni koji ga odbijaju od sudjelovanja u kolektivnoj sudbi kontinenta, pa bila ona upravljena i podlošću samoga " novoga svjetskoga poretka ".

Glavna zamjerka filmu jest da ima premalo fikcije, ali i da nema negativnih lica što je, naravno, s obzirom na temu progona Židova i još jednu strašnu tragičnu sudbi nu male Židovke i njezine obitelji, prilično nevjerojatno.

Iako je bio svjestan da mu je Udba za petama, o tome je bio upozoren i od francuskog re darstva, ali i od drugih policijskih službi, on se nije mogao su prot staviti svojoj neminovnoj sudbi ni, doušnicima koji su ga ok ru ži vali i ubo ji cama koji su ga slijedili.

Demetra je i dalje, kao i ostali bogovi, živjela u njegovoj utrobi sve dok je nije oslobodio Zeus, njezin najmlađi brat koji je izmaknuo toj sudbi i proglasio se vrhovnim božanstvom.

Zabilježit ću danas samo tri inžinjera, jednog Talijana na kolodvoru u Münchenu, stanuje u obližnjem parku, Nijemca u Amsterdamu, i lika s kojim nisam razgovarao, al su mi popovi iz crkve svetog Jeronima u Rimu ispričali nešto o njegovoj sudbi, odjednom jedan klik u glavi i bijeg što dalje od svega, a onda ti se duhovno ograničeni podsmjehuju na ulici.

Napišite knjigu/blog/iscrpan esej o sudbi kletoj što vas je snašla, prikladnog naslova; " Suzama sam ljepila tapete, " Režem si žile plišancima, " Oh Jahve, zašto si me ostavio, zoru ne želim dočekati i slično... Isplačite svoju jutarnju dozu boli i jada i pognute glave odpužite prvom tesaru i naručite si raspelo koje možete vući za sobom.

Baldrova smrt je najtužniji događaj koji se dogodio bogovima: umro je jedan od njih, i to najomiljeniji, a njegova smrt nagovještava ispunjenje proročanstva o sudbi bogova.

pokušavao sam napisati nešto smiješno. nešto od sto smiješnih stvari koje me vežu za nju, ali ne mogu. kao da čuvam to za sebe. mogu napisati kako sam se smijao kad mi je bilo teško. užasno glupa situacija je bila. netko je zapjevao neko smeće od pjesme i ja sam se prepoznao u tome prestrašno:) al smijao sam se. sebi, životu, hudoj sudbi u brk. nešto kao kad pijem kad mi je teško. nije mi bed. samo mi je pun kurac teško. jer brijem da može to i bolje. ne mislim sad na ono da ja, od svih ljudi kojima je teško, zaslužujem bolje. nije to. nego fakat može biti bolje, znam. ne samo moja nekonzumirana ljubav. već njih sto miljardi miljuna. bilo kakvih. može to i bolje, jebemu mater mora.

Ide Miljenko Jergović ulicom pa omrči pero: " Putniče namjerniče pišem ovu pri-povijest što prenosi se s koljena na koljeno kako BiH razmrsio mistično klupko štiva " Srda pjeva, u sumrak, na Duhove " koje na 28,75 araka hartije nije ništa reklo o sudbi obitelji Kapur.

S vnimanjem sam zemaljske mudrace voprošava o sudbi čovjeka, o zvaniju njegovom pred Bogom; no njihove različne dokaze nepostojnost koleba užasna: sve njih misli najedno sabrane drugo ništa ne predstavljaju mi do kroz mrake žedno tumaranje, do nijemog jednog narječenija, do pogleda s mrakom ugašena.