oni koji sa žestinom pljuju po bilo čemu i s visine druge promatraju, najčešće sami jednom nogom stoje u prljavštini, ali su eto, nekom ironijom, previsoko da bi to primjetili... žene drage i muškarci, među ljudima je toliko stavova, ideja, planova, laskanja svojoj izgrađenosti... no, ako si i na trenutak dopustimo život, on sve to plimnim valom odnese... tko god vjeruje u čvrste konstrukcije, živi u glavi i to najčešće lažno, ovi moralisti su u vrhu licemjera jer se uvijek gnušaju poriva koje i sami u sebi nose - jer, ako te nešto ne dira, oko toga se i ne jediš, već prihvatiš da se na ovom svijetu apsolutno sve može dogoditi, od čuda do trivijalnosti preljuba... i što sad s tim, nismo u srednjem vijeku ni na bliskom istoku, žene se srećom u hrvatskoj još ne kamenuje, osim riječima, očito...