Stani mi stamena, u dvije zmije uzvij obrve, u ljut ugriz stegni vilice, i iz svake žilice srkni jeda mamena pa ga uždi na ognjene nozdrve u tri živa plamena, u tri živa Mladena, u tri živa Mrdana, u tri živa Srdana, u ilinska tristaitri plamena, cikni, sele, stoglavo, stuci ih, seko, storuko nek im nema ni traga ni znamena, nek se pamti gdje je raka trojaka: