U svjetlu rečenoga krajnji horizont spolnoga odgoja, ali i spolnosti u cjelini, ne može biti drugo doli ljubav, ali ne nekakva partikularna ljubav okovana verigama nagonskoga, tjelesnoga, užitka, zabave i potrošnje te tako srozana na kategoriju pomoćnog sredstva za postignuće određenih nižih ciljeva, nego ona zbiljska ljubav koja istodobno sadržava i razotkriva samu srž ljudske egzistencije ili, drugim riječima, koja sama od sebe naviješta cjelovitu dobrobit ljudske osobe i tako je usmjerava prema postignuću viših ciljeva - smislenog i sretnog života u skladu sa zahtjevom autentičnosti ljudske osobe.