ei, ljudi... (ovo i nije baš sretan pozdrav) evo, našla sam malo vremena da vam ispričam što mi se dogodilo u ova dva dana, otkako je počela fuckin ' škola... pa ovako priča počinje.... jučer, oko pola 1, počela sam se spremati za školu. znate ono, tipično, oblačenje (inače meni treba malo duže da izaberem kaj ću obuć). i vidim svoj prekrasni šosić, i odlučim ga obuči. kad sam krenula u školu, sve je bilo super. ivona i ja smo se našle prije, tak da budemo malo sa Petrom i curama (čitaj: melanie, jelena, andrea i marina). i kad smo došle do škole, vidimo dio našeg razreda. mi dođemo to tam, ja ih sve nice pozdravim, i oni mi nice odzdrave. pogledam kaj ima novog na ljudima... za sad ništa nakon par minuta dolaze cure, te se pozdravljamo s njima, i veselo pričamo o događajima koji su se dogodili... kad smo vidli kolko je stai, krenuli smo prema razredu... tad je počelo ono najgore... prvi sat: razrednik, oliti fizika. odmah nam najavi test za petak, i naravno svi sretni veseli... drugi sat: hrvatski... jebena lektira, i naravno, kog će taj sat imat na piku, nego Miu, i još mi žena tvrdi da nisam pročitala lektiru... to mi je diglo tlak na milijon... najviše kaj mrzim je to kad mi netko neš tvrdi da nisam napravila, a ja znam da jesam... i tako, sva živčana, odem na likovni i tjelesni, al se do petog sata smirim, i opet sam ona stara, ko i prije škole; vesela zatim matiša... rezultati iz zadaćnice... smračilo mi se kad sam čula kolko sam dobila (neću ni spominjat)... uglavnom, to me deprimiralo, i totalno sam pala u depru... al to još nije sve... sedmi sat još pišem latinski. sve ljepše od ljepšega... tako mi ni glazbeni nije mogao pomoći da se smirim. i takva sva deprimirana, dok sam slušala mp3 pod gla, napisala sam ovu pjesmicu (btw sorite zbog gramatičkih pogreški, al meni engleski malo neide):