Po nekim povjesničarima Staljinu je Grčka služila samo kao test odlučnosti zapadnih saveznika.

Za izruà enje Titu i Staljinu razoružanih i golorukih da bi bili smaknuti?

Ili priče o Staljinu koji pati od tegoba prostate otkako je progutao košticu mušmule.

Sve je krenulo po zlu kad je Tito odlucio da raskine sve veze sa svim poilitickim tendencijama i zavede susti staljinizam nakon svrgnuca Andrije Hebranga i bijega u Moskvu, pocetkom listopada, nakon cega je i Churchill morao ici u pohode Staljinu da provjeri sta komunisti kane ciniti na Balkanu.

Prvi dio knjige posvećen je Lenjinu, tvorcu totalitarizma, drugi dio njegovu vjernu nasljedniku, Staljinu, koji je shvatio narav totalitarnog režima što ga je uspostavio Lenjin i koji je omogućio sovjetskoj vlasti i svjetskom komunističkom sustavu da potraju poprilično dugo.

Nakon rata komunisti ateisti su na Golom otoku najzvjerskije postupali protiv komunista ateista koji su se priklonili Staljinu, a ne Titu, dakle riječ je bila o " herezi ", a ne o ateizmu.

Njegov se program sastojao od satiričnih skečeva te malih komičnih opera i baleta kojima je tema bila izrazito politička: izrugivanje Informbirou i Staljinu, zapadnom imperijalizmu i domaćoj reakciji.

Kako je bilo s izrucenjem kozakâ nakon WWII Staljinu (analogija s Bleiburg-om je valjda " cisto slucajna ").

Bulgakov je tako primjer izopćena umjetnika koji jedini spas vidi u zadobivanju Vođine milosti, pa se prema Staljinu ponaša kao dijete koje moli da mu otac skine zabranu izlaska, ali i kao prototip poludjela kreativca kojemu fikcija postaje važnija od zbilje.

1938. umro je Osip Emiljevič Mandeljštam, ruski književnik koji je bio izložen sustavnom ideološko - političkom progonu nakon zajedljivih stihova upućenih Staljinu.

u svim slučajevima komentarisanja jasno je i vidljivo zbog čega danas ai u prošlosti se dešavalo i dešava, a dans pogotovo kulminiralo, nešto što je zlo najgore vrste... a to matrijalizacija svega što postoji... još malo pa će se i duša prodavati na gram.pozdravljam bh fanatikosa sa prijedlogom video predavanja ovog čovjeka... sve zlo dolazi iz pohlepe i zavisti... bilo ono kinesko, američko, rusko, i ino... sve je to protiv čovjeka... zar nije degutantno i i blesavo pisati o lenjinu, titu, staljinu, i drugima, zar su zaista slijepi, pa to su sustavi koji su najviše zla donijeli, pa samoupravljanje... koja zabluda na onakvim komunističkim principima. dati ljuidma, neobrazovanim, neodgojenim da upravljaju, vode i organizuju to mora dovesti tamo dokle je došlo.

Otvoreno se suprotstavio Staljinu 1948. što je dovelo do obnove odnosa između Jugoslavije i Zapada.

Istrčava jaki predsjednik RH sa jakim savjetnikom, ekipa kojoj je manji problem baviti se discipliniranjem i Vatikana nego Staljinu i Titu jer je takvo doba (nedavno su slično oko fojbi sa jakim Eu snagama).

Konvertitstvo prema Ustasama i cetnicima, Staljinu, bratstvu i jednistvu i katolickoj religiji tita je izguralo pri vrh ljestvice najvecih zlocinaca proslog stoljeca.

Nietzsche je bio " filozof " Hitleru a Marx Staljinu.

I na kraju o Staljinu i Titu.

Tito je pričekao da se smiri poslijeratna napetost i onda Staljinu skresao u brk da svoju strahovladu u Jugoslaviji ne može provoditi.

Sve do 1948. kad je probal Staljinu prodati Tita i sesti na njegovo mesto, pa ga je Titek smaknul (a kaj je stari hebrang očekival - radi veleizdaje svaki vladar smakne izdajicu) tata hebrang je odlučival ama baš o svemu, pa i o sudbini ljudi s blajburškog polja

Još preciznije, Buharinova je kobna pogreška bilo vjerovanje da vuk može biti sit a da sve ovce ostanu na broju: premda je ispovjedao bezostatnu odanost Partiji i samom Staljinu, niti u jednom trenutku nije bio spreman odreći se minimuma svoje subjektivne autonomije.

Naravno, isto vrijedi za prelaz od Lenjina ka Staljinu: revolucionarni politički kontrapunkt Lacanovom Kant sa Sadeom je nedvojbeno Lenjin sa Staljinom, odnosno, lenjinistički se revolucionarni subjekt tek sa Staljinom prometnuo u perverzni objekt-instrument užitka velikog Drugog.

Jakovina tvrdi da je Tito imao državničku nadarenost ", da je prvi Hrvat neplemić koji je bio šef države ", da bi Jugoslavija postala jedan od siromašnijih sovjetskih satelita " da Staljinu 1948. nije rekao ne ", da se bez zavnohovske, socijalističke Hrvatske (...) ne bi stvorila suverena hrvatska država " », da nikada kao tada/u Titovo vrijeme/toliko Hrvata nije naučilo čitati i prestalo biti gladno (...) i da je većina Hrvata u Titovo doba vidjela more ".

Pa su mu, između ostalog, prigovarali da navedeni crtež ne odražava " ljubav koju radnička klasa osjeća prema neprežaljenom Staljinu " te da ne prikazuje njegovu moralnu, duhovnu i intelektualnu osobnost.

Izgovara veliko ' ' NE ' ' Staljinu.

Vrdoljakov TV udžbenik pokazuje da se Tito po hijerarhiji nije penjao zbog ingenioznosti već stoga jer je hladnokrvno cinkao perverznom Staljinu svoje političke protivnike

I zato nas ovo tvoje zadnje pisanje podosta podsjeca na clanke o Gorbacovu, Staljinu i Breznjevu, koji su eto bili " dobri ", samo su imali " lose ljude " oko sebe.

Riječ je o manje poznatom djelu autora znamenitog Aleksandrijskog kvarteta, u kojem je opisao svoje službovanje u Jugoslaviji, gdje je radio kao predstavnik britanske diplomacije nakon Titovog zahlađenja prema Staljinu 1948. godine pa sve do 1952. godine.

I na samom kraju je pitanje za naše vlasti o uklanjanju Trga maršala Tita u Zagrebu, i drugdje u Hrvatskoj, suvišno odnosno to je stvar političke kulture da se promijeni ime tog trga, a važnije od promjene komunističkih imena trgova i zakonsko uklanjanje partizanskih spomenika je suština da Republika Hrvatska prestane službeno voditi Josipa Broza Tita kao predstavnika antifašizma, a ako gore spomenuti razlozi nisu dovoljni, onda slijedi izbor političkih ubojstava i smrtonosnih atentata za koja je Tito dao zapovijed da se počine: ubojstvo ratnog sekretara KPH, Andrije Hebranga u beogradskom zatvoru Glavnjača, trovanje do smrti Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, blaženog Alojzija Stepinca, zatim, izručenje tiraninu Staljinu generalnog sekretara mađarske komunističke partije i reformiranog komunistu Imru Nagya, koji je za vrijeme mađarskog ustanka protiv sovjetske okupacije 1956. potražio politički azil u jugoslavenskom veleposlanstvu u Budimpešti, a nakon izručenja je strijeljan do smrti, i na kraju, zapovijed o ubojstvu hrvatskog demokrata Bruna Bušića, kojega je po Titovu nalogu ubila 1977. u Parizu jugoslavenska Udba.

Za svaki slučaj, vođe ovih pokreta i vlada su sačuvane kako bi ih se moglo upotrijebiti ako Tito izmakne kontroli, a Titu su u vladu ugurali Hrvata Šubašića kako bi bar dio umjerenih Hrvata prihvatio Titovu vladu. (Britanski i Američki agenti čak su pomogli Paveliću i ostalim antikomunističkim vođama izvlačenje zlata na zapad kako bi se imali od čega financirati u slučaju potrebe za njihovim naknadnim angažiranjem.) Kad su par godina kasnije Amerikanci od Rusa tražili poštivanje dogovora iz Jalte Staljin je to prihvatio, ali se Tito suprotstavio Staljinu koji ga je pokušao srušiti takozvanom rezolucijom Informbiroa.

Iako je taj jugo titoistički pojam antifašizma više usmjeren protiv Hitlerovog nacional socijalizma on se od njih iz opravdanog razloga, koji je odgovarao Staljinu i SSSR-u, ne rabi kao antinacionalsocijalizam i to samo zbog toga kako se u takvom negativnom i kompromitirajućem kontekstu ne bi rabio pojam SOCIJALIZAM, na koji oni vjeruju da jedini imaju apsolutni monopol.

Titovo " ne Staljinu " zapravo je nezaobilazni ključ Jalte.