Smatram da sam bio dobar muz, bulimiju za koju znam kod moje zene od prvog dana jer sam i ja bio jedno kratko vrijeme ovisnik o kocki pa smo se tu, barem ja vjerujem u to i istinski zaljubili, ozenili i planirali djecu i meni je bilo sve idealno, smatrao sam se najsretnijim covjekom na svijetu i tako nakon prevare od njene strane pokusavam stati na svoje noge, izbaciti griznju savijest iz sebe, premda smatram da sam i ja djelom kriv, ali ja nisam niti pomislio na prevaru, a u braku smo 1,5 godina, a veza traje 5 i odrasli smo ljudi. ja sam sve moje probleme rjesio vrlo brzo samo da bi njoj dokazao da moze i ona rjesiti svoje probleme, trudio sam se maksimalno da neprimjetan djelujem na njezinu ovisnot od bulimiji koja traje kod nje vec 15 god. i nisam htio nista forsirati jer sam znao da ce me zamrziti i pobjeci od mene. uvjeren sam da je i ona mene voljela. trenutno je s drugim i vara me, a ja sam trenutno u najgoroj fazi svog zivota zbog gubitka bake, posla i zbog nje smo promjenili mjesto boravka i odbio sam poslove koji su mi se nudili u gradu u kojem sam uzivao i imao krasne prijatelje a sada mi se i brak raspada. bio sam lud nakon sto sam to saznao, ali sam nasao snage doci pred nju i pogledati je u oci miran i stalozen da vodimo neki razgovor, al sam samo vidio dva smjeska koja su mi dokazala da smo se voljeli i bili sretni.