te cure.... one su jednostavno drugacije od mene obucene u nesto.... ne znam sta je to... nesto x-nation ili nesto.lose frizure, izrasli pramenovi od prije pola godine, jedva ili ne nasminkane.... a tek njihovi razgovori.... on me pogledao i danas sam cijeli dan sretna... a uopce ga ne poznam... hi hih i hih hi... on je rekao njoj i ja sam rekla njemu i ona je i on je..... ljudi moji, pa ko da slusam razgovor cura u prvom osnomne i recimo da sam to uspjela prezivjeti.ali bilo je jos takvi gluposti koje su izlazile iz njihovih usta, trudila sam ih se ne slusati i samo se pristojno smjeskati. a najgore tek slijedi.... poceo je razgovor o kupovini.i pocnu one komentirati MOJU odjecu.pa gdje sam ju kupila..... nakon njhovih prica o standovima na placu bilo mi neugodno reci o svojim shoppinzima u milanu gdje mi zivi frendica (velika je to sreca za mene). makar uz sve njene veze (dosla je tamo kao manekenka u usponu pa je shvatila da nije iduca naomi i da ju vise zanima zivot iza pozornice kao organizatorica svega, i to joj je donjelo puno poznanstva) sve dobivamo jako povoljno ili besplatno tako da ne vjerujem da cure u zg-u puno manje trose.ne znam ni kako sam se izvukla iz tog pitanja.. pocela sam nesto mucati i piti svoju hot chocolate.onda je jedna provalila da zeli znati moje misljenje gdje da si kupi cipele, jer kao ja sam strucnjak za to/kako je rekla cura koja me dovela tamo.napamet znam adresu u milanu gdje nabavljam svoje ali ovdje niti jednu rekla sam da joj sad nije vrijeme za kupnju cipela-u cemu ima i istine tako da nisam lagala.dobra ha?