Prvak pop-arta bio je i jedan od pionira američkog underground filma, a mnogi od njegovih sedamdesetak uradaka snimljenih tijekom 1960 - ih bili su svojevrsni eksperimentalni dokumentarci minimalističkog koncepta, koji su u jednom statičnom kadru (staring camera) prikazivali neku običnu, često ne pretjerano zanimljivu radnju kao što je spavanje, šišanje ili jedenje (naslovi Spavanje/Sleep /, Šišanje/Haircut /, Jedenje/Eat /, svi 1963), a možda najglasovitiji (najozloglašeniji) među njima je osmosatni Empire (1964) koji na spomenuti način pokazuje pročelje njujorškog nebodera Empire State Building. Nije, dakle, nimalo čudno da su Makavejev i Pavlović (i Žilnik), daroviti redatelji, ljubitelji živosti i mogućnosti filmskog izraza, automatski pomislili kako s Warholovim filmovima nešto nije u redu.