I iz moga iskustva zaista i jeste tako, u jednom momentu ti je citav svet pod nogama vec u sledecem izbledela senka mada dr i dalje neosecas tako samo vise neprelazis toliku kilometrazu vise si statican i vezan za kucu kao nekakvu sidurnost ali spoznas i jos nekakvu jednaku stranu zivota i sve vise odusevljavas onim malim stvarima poput osmeha i pozdrava, manje probtrljiv gde ces leci i sta uopste jesti a sa druge strane opet nisi gojazan i sa viskom kilograma sto i smatram sustinom istinskom zivota.