Šetali smo, bezbrižni, dok nismo zapazili jednu klupu, samotnu, po strani od standardnih stazica.

Staza nešto humanija što se dužine tiče nego što je slučaj kod nas (oko 35 km), ali zelo zahtevna (više od 2 tisuće metara uspona) i prelijepa s puno single track planinarskih stazica.

Milanovicu, ne seruckaj, sjeti se samo govora i izjava upravo spomenutih, tebe Jovanovica i Stazica, ljudi iz kojih sija mrznja, prema neistomisljenicima, budi korektan, jednostranog jednoumlja je dosta.

Ta stazica vodi prema Dragojlinoj stazi.

Tu se lijevo odvoji stazica do poličice pod tim stupom, gdje je i ulaz.

No oko tih ruševina i danas postoje dokazi njezine raskoši, kao i tragovi uređenog vrta te stazica za šetnju.

Stazica vrluda simo-tamo, no za par minuta ćete sigurno stići na prekrasno idilično mjesto, jedno od najljepših na čitavoj Medvednici

Bas bi bilo zanimljivo kad bi se neki vrli novinar usudio upitati politicku gardu ZA KOGA navijaju u toj tekmi i ZASTO bas za tu reprezentaciju.... i to drugove: Milanovica, Ostojice... svu trojicu, Opacicku, Stazica, Puhovskog, Pusice itd itd... a pogotovo ziku Jovanovica... mislim zasto ne pitati drugove, pa i oni se prse sa demokracijom, a u demokraciji se smije svasta pitati zar ne??? Sto se tice tekme, hladne glave i vruceg srca uci u igru i bit ce sve ok, a navijaci.... ako sad ne disemo kao jedno onda takve treba naglavacke izbacit.... a ne osvrtati se na provokacije crvendaca....

Prije godinu dana tu je postojala uređena stazica od drvenih trupaca i serpentine do vidikovca i odmorišta s klupama.

Dotična nemarkirana stazica se brzo grana, ne idite desnim krakom dolje, već ravno, lagano uzbrdo - tu je najljepši dio šetnje, stazica je prekrivena mekom mahovinom, a hrastova šuma na grebenu zvanom Osova je vrlo lijepa

Stazica se uspinje kroz lijepu bukovu šumu (prije toga ste hodali kroz grabovu šumu) i njom možete nastaviti sve do ruba šume gdje vas čeka probijanje kroz grmlje i nasade kupina... no, možda je ljepše potražiti jedan neobičan orijentir, olupinu auta koja se nalazi nasred šumske padine.

Bijah prije par sati u okolici Cera, od Kraljičinog pa na stazu 52, onaj zakon dio pred kraj, uska stazica, jedna on naj na Sljemenu.

Stazica lijepo krivuda nedaleko ograde streljane i kad stigne u blizinu betonskog zida koji je osiguravao da meci ne uđu u šumu (prije građenja zida meci su nerijetko znali fijukati iznad kuća na brijegu Fazanovcu) stazica se pretvara u kolski put i udaljava se od streljane.

Stazica na više mjesta prelazi potok (koji je ljeti posve suh, a inače ima tek nešto malo vode i lako ga je preskočiti) i uskoro se združuje sa kolskim putem koji se odvaja od lugareve ceste (pozor, kolski put je obično blatniji od puteljka).

Veliki trud je uložen u izgradnju zidića, stazica, rubnjaka, formiranje terasa i navoza plodne zemlje.

Koliko sam upoznata sa situacijom u La famiglii, Silva Stazic vec nekoliko godina nije u nikakvoj vezi s doticnom obitelji s obzirom da se rastala od gospodina Stazica i nije u nikakvome doticaju sa clanovima iste.

Pretpostavljam da stazica vodi prema sveučilišnom kampusu?

Na početku čak postoji i stazica, ali ona se ubrzo gubi i spust postaje baš na divljaka, kroz lišće, stvrdnutu zemlju, grmlje, granje šikaru, uz zadnjih sto metara najveće strmine, kao u ciljnoj ravnini slaloma.

Ovako, tek malena stazica se nazire, uska i krivudava, a ipak tako savršena u svojoj nesavršenosti.

Mreža šljunčanih staza i stazica pratila je drvorede ili išla između njih, ali je i pratila konfiguraciju tla perivoja, spuštajući se prema Tvrđi ili šetalištu uz rijeku Dravu.

Ti geometrijski dijelovi razlikuju se rasporedom stazica koje ih omeđuju, ali i vrstama biljaka koje ih krase.

Vrlo brzo, nakon par desetaka metara naići ćete s lijeve strane na drvo sa mrljom od crvene boje, pored njega se lijevo odvaja uža stazica.

Jedan blaženik reče: krunica je dražesna nizaljka zrnaca koja nas spajaju s Bogom, ona je stazica ljubavi koja nas povezuje s anđelima, ona je toranj spasa i sigurna luka utočišta (blaženi Bartol Longo).

ojla blogeraši, ojla nacijo... ojla ostali uf kako je dosadno, Boze pomozi... mogo bi gledat sjednicu hrv sabora koliko je dosadno pa evo da malo ubijem tu dosadu, pisem vam ovaj post u duhu dosade.. a sto reci... neda mi se stavljat ove glupe kvacice: čćšđ, pa se nemojte ljutit jos malo pa nam stiglo ljetooo, kako je brzo proletilo, koda sam prije 10 mjeseci bio na moru.. zezam se.. koda sam jucer bio... sjecam se jos tog ljeta, kad sam se isao kupat u more, i ima tamo neka skliska stazica kad se ulazi u more.. i vidim ja tamo neke dvje zgodne cure leze, suncaju se.. moje dobi.. i idem ja proci pokraj njih.. i ulazim ja onak frajerski u more, i odjednom: pljus... pao na ledja.. u zemlju propao, one se smiju, brat mi se smije, i vice: tony, bio si u pravu kad si rekao da ce odmah uci u more...... pobjego sam sto dalje od cura od sramote, kad sam izlazio isao sam preko kamenja kako nebi oopet roknio u vodu to su bili dani.. jest da sam bio mjesec dana, i da mi je dosadilo, al bilo je lijepo.. upoznao sam tam jednu frendicu, i dogodilo se cudo.. jedna cura koju sam upoznao prek fejsa, msna nesjecam se tocno, znao sam ju 2,3 godine.. i na jesen je ta koju sam upoznao na moru, zvala se Kate, dospjela u razred od te cure.. pa su se odmah sprijateljile, ja kad se nisam prekobacio kad sam to cuo.. valjda je sudbina tak htjela, haha.. e da, sjetio sam se jos jedne zgode sa tih ljetnih praznika koje sam proveo u Jelsi na otoku Hvaru... tamo ima jedna crkva i kad silazis prema dolje imaju stepenice i tu im je kao centar.. i sad idemo ja brat, njegova cura, stari i jos jedan tatin kolega s posla, i idem ja i vidim crnku jednu zgodnu, macka i pol, i okrenem se ja za njom, a ona za mnom, i onak ja nastavim setat ni negledam, a ono taman dosao prije stepenica, kako sam se ja potepo na stepenice... odjednom sam s prve na petu doletio.. pa reko Boze, zasto se ja uvijek moram osramotit nevjerojatno, bio sam i na koncertu Hladnog Piva, i vidio sam Balica Ivana, bio je mrtav pijan, s nekom plavuso, al doslovno: D... ma šokovi.. et.. toliko od mene =) za ovaj put.. pozdrav od zbunjole uz jednu pjesmu koja opisuje moje stanje:

Imam i trbuščić, što me opet ne priječi da nosim usku majicu pa mi se vidi penisova stazica.

Izlet u prirodu na mjestima gdje se ratovalo ne prolazi bez strepnje, nema više bezbrižnog valjanja po travi, branja proljetnog cvijeća i šparoga, ni istraživanja novih i starih brdskih staza i stazica.

Stazica prolazi kroz privatne vrtove (vlasnici su je višekratno pokušavali zagraditi, ali bez uspjeha) i zarasle blatne livade, no svejedno je atraktivna zbog skraćenog prilaza i upotrebljava je dosta ljudi. (u Njemačkoj ili Austriji bi tu sigurno već napravili široku biciklističku i pješačku stazu oko vrtova i kroz šumarke)

Danas je selo napušteno, a zarasla stazica vodi povrh sela na plato na kojem se nalazi crkvica Sv. Ivana i Pavla.

Osobno, taj mi se početni dio činio najzanimljivijim, što zbog prvotne napetosti, što zbog mogućnosti da se tu uhvati koja kraća, brža ili bolja stazica, što zbog horizonata koji se pružaju od prve kontrole, pa sve do spusta s Crvene grede.

Po dolasku na oštri zavoj makadama gdje on skreće desno ja produžujem ravno, nekad je to bila zarasla stazica, a sada je to traktorski put.