Glavni uzroci ugroženosti stepskog sokola u Hrvatskoj su krivolov, nedostatak pogodnih staništa i vjerojatno upotreba kemijskih sredstava u suzbijanju štetnika u poljoprivredi.

Veliku opasnost za stepskog sokola predstavlja i nezakonita trgovina ovim pticama.

Hrvatska se nalazi na migracijskom putu stepskog sokola, te postoji više podataka za područje Ravnih kotara, koje vjerojatno predstavlja njihov selidbeni put kao i moguće zimovalište.

Najnoviji nalaz stepskog sokola s tog područja je mužjak pronađen kod Dikla u blizini Zadra.

Voditelj projekta Monitoring i unaprjeđenje zaštite stepskog sokola u Hrvatskoj Ivan Darko Grlica (Prirodoslovno društvo Drava) predstavio je svim nazočnim trenutno stanje populacije stepskog sokola (Falco cherrug) u Europi i Hrvatskoj, kao i rezultate monitoringa u Hrvatskoj koji se kontinuirano provodi još od 2006. godine s temeljnim ciljem utvrđivanje prisutnosti i broja gnijezdećih parova ove vrste, obzirom da se radi o rijetkoj i kritično ugroženoj vrsti kako na nacionalnom tako i na globalnom nivou.

Rezultati istraživanja tijekom 2010. Tijekom 2010. godine uz potporu Ministarstva kulture i HEP-a provedena su istraživanja i monitoring stepskog sokola na čitavom planiranom području odnosno na području kao i prethodnih godina.

Na sastanku je Hrvatska predložila stepskog sokola Falco cherug na Dodatak I i rod riba Isurus na Dodatak II Konvencije.

Nakon dugih pregovora prijedlog stepskog sokola je povučen, ali je izglasan nacrt rezolucije koji osigurava financiranje dodatnih istraživanja ove vrste tijekom iduće tri godine i njegovo predlaganje na Dodatak I na sljedećem sastanku Stranaka, ako kategorija ugroženosti ove vrste bude VU, EN ili CR.

U projektu je predviđeno označavanje tematskih ruta, prva ruta je u Antunovcu i vodi do poučne staze posvećene promatranju ptica Stepskog sokola u svome prirodnom staništu, dok je druga ruta u Mađarskoj i vodi do povijesne utvrde Korogyvar iz 13. stoljeća okružene vrijednim prirodnim okolišem.

Na istraživanim dalekovodima pronađena su dva para stepskih sokola od kojih je jedan par uspješno gnijezdio i odgojio jednog mladog stepskog sokola koji je uspješno napustio gnijezdo.

Meteorološki je ova godina bila izuzetno nepovoljna za gniježđenje stepskog sokola, te su i u susjednim državama zabilježeni poražavajući rezultati gdje je broj mladih ptica koje su uspješno napustile gnijezdo bio oko 30 % od prosječnog.

Na toj smo radionici prikupili osnovne informacije i uključili se u međunarodni projekt zaštite stepskog sokola koji od tada provodimo shodno financijskim mogućnostima.

Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 pari orla štekavca, 5 pari crnih roda, 1 - 2 para stepskog sokola, 40 pari bijelih čapljica, te oko 100 pari divljih gusaka, vrste koje su ugrožene u svjetskim i europskim razmjerima.

Kod stepskog sokola postoji velika varijabilnost kako u pogledu obojenosti tako i u samoj veličini ptice.

Kod stepskog sokola zabilježena je znatna razlika u težini ptica pojedinih područja.

Mlade ženke europske populacije stepskog sokola poznate kao F. ch. danubialis, kreću se od 850 - 1100 g, a odrasle od 950 - 1250 g.

Zabranjene su sve aktivnosti i radnje, uključujući šumarske, u krugu od 500 metara kod gnijezda orla štekavca (Halliaeetus albicilla), stepskog sokola (Falco cherrug), crnih roda (Ciconia nigra), te kolonija ptica od 1. siječnja do 31. lipnja.

Na području Republike Hrvatske do 2006. godine ne postoje ciljana istraživanja stepskog sokola.

Tijekom 2006. godine Prirodoslovno društvo Drava uz potporu Ministarstva kulture počinje s istraživanjem populacije stepskog sokola u Hrvatskoj.

Prikupljeni podaci i stečeno iskustvo omogućili su nam da tijekom idućih sezona gniježđenja na vrijeme obiđemo većinu dalekovoda i zabilježimo gnijezdeće parove stepskog sokola.

Predstavnik uprave mađarskog nacionalnog parka Bűkk te ujedno i voditelja projekta za zaštitu stepskog sokola u okviru LIFE programa Jozsef Fidloczky, održao je prezentaciju o trenutnom stanju populacije stepskog sokola u Mađarskoj i uloženim naporima za očuvanjem ove vrste.

Danas je populacija stepskog sokola u Mađarskoj stabilna i po brojnosti među najboljima u Europi.

U prilog tome idu i povijesni podaci o gniježđenju stepskog sokola u blizini Vukovara, kao i slobodan prostor nepokriven teritorijima ostalih evidentiranih parova stepskih sokola.

Mlada ženka stepskog sokola težila je svega 625 g, te je bila neophodna stručna skrb o ptici koja joj je pružena u nadležnoj ustanovi.

2009. godine uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske omogućen nam je rad na monitoringu stepskog sokola u Hrvatskoj.

Stepski sokoli su vrlo popularni kod sokolara pogotovo u arapskim zemljama gdje predstavljaju ujedno i statusni simbol. 1990. procijenjeno je da populacija stepskog sokola ima od 8500 - 12000 parova. 2003. broj parova pada na svega 3600 - 4400. U nekim zemljama zabilježen je pad i do 90 %.

Za zaštitu stepskog sokola od iznimne je važnosti kontinuirano praćenje stanja na terenu od početka gniježđenja do osamostaljenja mladih sokola i napuštanja gnijezdećeg teritorija.

Ovo je područje zanimljivo u i vegetacijskom pogledu zbog poplavnih šuma koje su tamo vrlo dobro razvijene, svojeg značaja za ptičji svijet-mnoge su rijetke vrste poput crne rode, orla štekavca i stepskog sokola ovdje redovite stanarice.

Posebno su zanimljive čaplje, galebovi i veliki vranac, zatim 5 pari crnih roda, 4 do 5 pari stepskog sokola, 40 parova bijelih čapljica te oko 100 pari divljih gusaka koje se svrstavaju među ugrožene europske vrste.

Uz biciklističku stazu uvezane su i dvije turističke ponude: Ruta prema Zidinama, utvrdi iz 1325. godine, i Ruta stepskog sokola, ptice koja se gnijezdi samo na području općina Antunovac i Nuštar.