Stadoh zamišljavati novele, drame, studije, putovanja, nove sižeje, gradove, zemlje, tehniku i stilistiku...

Godine 1899. Tomo Maretić izdaje ⠀ žGramatiku i stilistiku hrvatskog ili srpskog jezika⠀.

Kako za francusku i hrvatsku tako i za opću sintaksu i stilistiku to je djelo ključno jer je Guberina, mjesto tradicionalne formalističke i pozitivističke raščlambe rečenice, uveo u sintaksu znatno suptilniju raščlambu, mnogo bližu komunikacijskim realnostima, koja je rečenicu određivala kao složeni jezični znak, kao spoj logičkoga sadržaja i afektivnih vrijednosti.

Među ostalim inovacijama, on je u svojoj disertaciji (po uzoru na Ballyjeve francusko-njemačke usporedbe) proučavao francusku i hrvatsku sintaksu i stilistiku rečenice kontrastivno (supostavno), a upozorio je i na važnost one kategorije govornika koju će potkraj 1950 - ih transformacijsko-generativna gramatika Noama Chomskyja označiti kao izvornoga govornika (engl. native spaker).

A zahvalan sam im jer sam u njima proucio medicinu, logiku, filozofiju, stilistiku i nekoliko magijskih vještina.

A sad tu čmrlje na nekakvoj idiotskoj brucošijadi, nitko ih ne jebe ni pol posto, i sutra ponovo moraju mudoklatnim, nezainteresiranim studentima predavati stilistiku i gramatiku.

Proučavanjem jezika u svim njegovim pojavnim oblicima bavi se posebna znanost jezikoslovlje ili lingvistika, razgranata na: povijest jezika, dijalektologiju, etimologiju, gramatiku, leksikologiju, semantiku i stilistiku.

Kad je 1899. Tomo Maretić pisao svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, uz supstanciju i strukturu svih razina jezičnoga opisa on uzima u cijelosti i Karadžić-Daničićevu akcentuaciju, a istim su putem krenuli i Ivan Broz i Franjo Iveković u svome Rječniku hrvatskoga jezika 1901. Iako su navedena djela smatrana kodifikacijskim kanonom, ubrzo se spoznalo da postoji jaz između onoga kako izvorni hrvatski govornici (zapadni novoštokavci ponajprije) »obično« govore i onoga kako je propisano govoriti.

Sve ove slike su urađene u njegovoj slikarskoj oazi u kojoj on stvara vlastitu slikovnu stilistiku, a nama ostavlja da prepoznamo taj refren, taj odjek zvukova s obale boja.

Koji u spominjanom djelu preduzima istraživanje razvoja filozofije i svih njenih posebnih disciplina, teologije i znanosti izvedene iz te sfere istraživanja, kao što su egzegetička znanost i znanje o jeziku, koje je obuhvatalo logiku, hermeneutiku, retoriku, gramatiku sa semantikom, fonetikom, morfologijom i sintaksom, leksikologiju, te stilistiku, filologiju i lingvistiku.

Zorno to može svatko vidjeti iz Predgovora i Popisa knjiga iz kojih je uzimao građu za Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika veliki Tomo Maretić.

Pa onda čak možemo i u metodologiju i stilistiku...

No ako ni temelja nemamo, kud bih ja još i stilistiku? (A ti je »balkanski susjedi«, i to, jasno, istoèni, imaju i ako štogod o tome hoæemo nauèiti, valja nam od njih posuðivati znanje.) Mogli bismo mi to, ali prethodno je nužan znanstveni projekt, opsežno istraživanje.

No ako ni temelja nemamo, kud bih ja još i stilistiku? (A ti je »balkanski susjedi«, i to, jasno, istoèni, imaju i ako štogod o tome hoæemo nauèiti, valja nam od njih posuðivati znanje.) Mogli bismo mi to, ali prethodno je nužan znanstveni projekt, opsežno istraživanje.

A da novinar još zna i novinarsku stilistiku, ne bi makar birokratizme morao prepisivati doslovno: da se nešto npr. dogodilo »u ranim jutarnjim satima« (u vijesti bi pisalo nebirokratizirano »rano jutros« ili kako slièno) ili da je netko »nestao u nepoznatom pravcu« (a kako bi nestao u poznatom?), a famozno bi »rješenje problema« dobro školovan novinar a priori ismijao, a ne ga još i prepisivao i potpisivao - svojim imenom

Predaje stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima.

Sve do svoje smrti izdržali su u korienskom pravopisu Vladimir Mažuranià ¦ (1931.) i braà ¦ a Radià ¦ i (jezikoslovac Ante 1919.) koji je god. 1899. podvrgao oštroj kritici Maretià ¦ evu Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika i politià ar Stjepan (1928.).

Na osnovi Karadžićevih i Daničićevih djela Tomislav Maretić (1854. 1938.) izradio je svoju veliku Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika (Zagreb, 1899., 1931., 1963.).

Šef je Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dakako da je sve to bilo utjecajno i oblikovalo je hrvatsku stilistiku trajno sve do Mure, Drave i Dunava, pa i preko tih rijeka.

No znala je i nametnuti svoju stilistiku, uravnotežujući tematski sloj i vlastitost slikarske geste.

Pjesničko putovanje Miroslava Sinčića obilježeno je dvjema odlikama istinskog poetskog govora: zov intime i genij tla kao nedjeljivo biće, s jedne, te postojana usredotočenost na stilistiku izraza, s druge strane.

U modi su »razlikovni rječnici«, praktični savjeti za čistu hrvatsku stilistiku, za krajnju vokabularnu opreznost pri upotrebi sinonima i inačica.

Čovjek koji je gledao prirodu sa znatiželjom i udivljenjem, koji nije podvajao svijet na cerebralni i organski, misaoni i osjećajni, uspostavio je stilistiku koja ga bilo da je riječ o objektu ili slici, crtežu ili grafici o znaku ili geometrijskom obliku posvjedočuje umjetnikom posebnoga leksika, daleko od formativnoga cerebralizma i ortodoksne lingvistike.

Šef Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Kurelca (1874) Veber Tkalčević u »Vjekopisu« njegovu hvali Kurelčevu narodnu stilistiku, i to kako se nije žacao napustiti jednostavnost prostonarodnoga stila, kojemu »pretjerano dvore mnogi naši pisci«, nego je ovo je za nas važno »uznesav se na krilih uglađenije sveeuropske i dubrovačke stilistike, poletio u više joj krugove, u kojih svakako treba da se učena knjiga kreće« (kurziv moj, V.

Sveeuropsku i dubrovačku stilistiku ja prevodim latinska stilistika, ili: latinsko-talijanska, a to opet znači zapravo latinska. (Usput dodajem: Kurelac je prevodio Tacita, a Veber Tkalčević Ciceronove govore)

Njegovom naklonošću osnivač i šef Katedre za stilistiku; od 2001. redoviti profesor u miru.

Radni je vijek predavao stilistiku jezika novijih književnosti pisanih štokavskim idiomima.

Očito čitav niz stvari seli iz norme i pravopisa u stilistiku.