Naime, sjajno je to kako razumijemo stvari: ja sam u jednom trenutku pomislio kao mora biti brojnim čitateljima ovoga sitea koji čitaju naš razgovor o Hamletu ili višku vrijedosti, o toj odustnoj prisutnosti - i ljudima koji su tu, dok razgovaramo, ali ne uzimaju udjela u razgovoru (vidiš da sam čas prijere gledao mapu conutera i apelirao na Amere da mi se jave, to ti je dakle pokazatelj logike mojih misli), nego jednostavno bezglasno nazoče - i onda sam namjerno malo stilizirao taj osjećaj, prisjetivši se jedne slavne diskusije na mjesečini, ne-mirnih ali spokojnih sugovornika, i ostavivši tu opasku namjerno zamagljenom, pričekao sam tvoju reakciju: ona je OK, jer sam komentar o ne-siromašnima dovršio spomenom zakona o nadgledanju trenutnog boravišta osobe koja telefonira, i sasvim je logično da si, pribrojavši toj zaključnoj opasci ovu o nagdledanju, pomislio da i dalje pričam o nadzoru, ako ničeg drugog, a ono naše komunikacije.