noc je uvijek mijenjala stvari - pretvorila ih u mogucnost umjesto teoretskog postojanja na razini nedodirljivog - i stitila od nezeljenih i preteskih pogleda - ljudska znatizelja ili samo dodir slucajno skrenute zjenice znaju biti toliko prokleto teski koji put.. izlozenost, makar postojala samo kao osjecaj u mojoj glavi, nije nesto s cime se znam nositi kako treba - i grad u mraku istockanom svjetlima - staticnim umjesto razlivenih crvenih rijeka prometa - mozda je nepomicnost ono sto daje osjecaj zamrznutog vremena i distance od svega.. so i can breathe.. makar, vjerojatnije je (i bitnije) da se radi o ljudima