Pogorjeli su oni nekoliko puta do temelja, pomrli od kuge i kolere, od gladi i batina grofovskih: kada su ono Turci pregazili karlovačko-podravske tvrđave, spalili su sav taj kraj, a austrijski arkebuzirix iz Parme, Piacenze i Spezije i kondotjeri španjolski i švicarski, pod stjegovima austrijskim i papinskim, porobili su sve što se dalo do posljednje kobase u dimu i posljednje niti u tkalačkom stanu, poslije katastrofe stubičke, godine 1573. Strijeljali su po tim ljudima madžarski žandari u smislu Nagodbe od godine 1868, silovali im žene i djevojke četrdesetosmaši i zelenokaderaši za Custozze i Solferina, a žene rodilje su novorođenčadi i dalje svojom vlastitom rukom rezale pupak srpom i ustajale treći dan po porodu, mrtvaci se polijevali vinom kao i u stara poganska vremena.