Uz potporu Stjepana Šuleka i dr. Ernesta Bauera, neumorna gđa Dončević, koja danas živi u Köblenzu, objavljuje ne samo tekstove o općehrvatskoj nacionalnoj problematici, nego i izvještaje o raznim književnim susretima i kulturnim događajima među Hrvatima u Njemačkoj.

Bit će to preludiji ruskog majstora Sergeja Rahmanjinova, potom hrvatskog skladatelja Stjepana Šuleka te poljskog romantičara Frédérica Chopina.

Takvim ga doživljavamo u opusu Krste Odaka (1888 - 1965), autora " narodne opere " Dorica pleše (1933), ali i nekih zborova i komornih opusa koji se kreću na rubovima tonalitetnog sustava, u zborovima i scenskim oratorijima Ivana Brkanovića (1894 - 1975), koji poput Štolcera Slavenskog inovacijsku energiju folklora traži u njegovim arhaičnim slojevima, upravo kao i Boris Papandopulo (1906 - 1991), uz Stjepana Šuleka (1914 - 1986) svakako najznačajniji predstavnik onog dijela hrvatske glazbe 20. stoljeća koja se nije radikalnije otvarala poticajima Novog onako kako su joj iz svijeta počeli pristizati nakon 60 - ih godina uglavnom zaslugom zagrebačkog Muzičkog biennala, nakon Varšavske jeseni najstarijeg međunarodnog festivala suvremene glazbe u istočnom dijelu srednje Europe.

Studirao je kompoziciju na zagrebačkom Konzervatoriju kod Stjepana Šuleka, a potom kod francuskih i njemačkih pedagoga Olivera Messiaena, Dariusa Milhauda i Wolfganga Fortnera.

U središtu Osorskih glazbenih večeri 2009. bila su dva skladatelja djed i unuk Josip Hatze i Ruben Radica, s nekoliko djela na raznim koncertima, a ukupan broj ovogodišnjih praizvedbi, prvih suvremenih izvedbi i izvedbi djela hrvatskih skladatelja bilo je 28. Osim već spomenutih Hatzea, Radice i Šipuša izvedena su djela Pavla Dešpalja, Gorana Listeša, Amanda Ivančića, Vlade Sunka, Marina Rabadana, Danijela Požgaja, Ive Josipovića, Franje Bosanca, Luke Sorkočevića, Davora Bobića, Stanka Horvata, Stjepana Šuleka, Nikše Njirića, Tomasa Cecchinija, Ive Mačeka i Sanje Drakulić.

Pedesetih godina hrvatsku će operu obilježiti snažna realistična glazbena drama Ekvinocij Ivana Brkanovića (prema Ivi Vojnoviću) a šezdesete neoklasične opere Koriolan i Oluja Stjepana Šuleka, obje prema Shakespeareovim predlošcima.

Pariški koncert u velikoj dvorani Louisa XIV (u Musée de l ' Armée) održan je u povodu 200. obljetnice rođenja Frédérica Chopina, s djelima Brune Bjelinskog (Note iz dječje glave), Aleksandra Skrjabina (Preludiji, op. 11 izbor) Stjepana Šuleka (2. sonata) i Frédérica Chopina (24 preludija, op. 28).

Na prvom koncertu, na kojem se nije okupilo mnogo slušatelja, Zagrebački kvartet izveo je po jedno djelo Ivana Mane Jarnovića, Stanka Horvata i Stjepana Šuleka, te ljupki bis dodatak iz kajdanke Jurja Tkalčića

Miletić je violinu studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredima Stjepana Šuleka i Ivana Pinkave, komornu glazbu u razredu Antonija Janigra i privatno kompoziciju kod Branimira Sakača.

Značajan je Janigrov doprinos i u glasovitom Zagrebačkom glasovirskom triju, gdje je muzicirao uz Ivu Mačeka i Stjepana Šuleka, a svojim pedagoškim nastojanjima odgojio je niz glazbenika koji svojim zapaženim radom dalje pronose i šire njegovo golemo znanje.

Sin keramičarke Ljerke Njerš (čija se izložba posvećena uspomeni na opernu divu Milku Trninu do kraja mjeseca može razgledati u Tonskom studiju na drugom katu Hrvatskog narodnog kazališta, op. a.) osim diplome je od fondacije poznatog hrvatskog skladatelja, violinista i dirigenta Stjepana Šuleka primio i iznos od pet tisuća kuna, a oboje će mu biti uručeno u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja čiji je Šaban tajnik.

Drugi CD donosi skladatelje 20. stoljeća: Temu i četiri varijacije (Četiri temperamenta) za glasovir i gudače Paula Hindemitha uz Zagrebačke soliste, 3. koncert za glasovir i orkestar u C-duru, op. 26 Sergeja Sergejeviča Prokofjeva uz Simfonijski orkestar RTZ-a pod ravnanjem Stjepana Šuleka i Šest bagatela za glasovir, op. 44 Božidara Kunca.

Nakon svojeg prvog CD-a Hrvatski klasici s djelima Milka Kelemena, Ive Maleca, Stjepana Šuleka i Brune Bjelinskog (Cantus, 2008), drugi Arlavijev CD sadrži isključivo djela Brune Bjelinskog u povodu stogodišnjice skladateljeva rođenja (1909 - 1992).

Orkestar je pod Repušićevim vodstvom, dobro uigran, lijepo donio to djelce, da bi potom zablistao u izvedbi Lukine 3. simfonije u D-duru (u obradi Stjepana Šuleka), čiji srednji Andante stavak već godinama biva gotovo zaštitnim znakom dubrovačke glazbe.

Na programu je bio 4. klasični koncert Stjepana Šuleka koji je plijenilo svojom muzikalnošću i ljepotom.

Prvi koncert u ovome nizu bit će održan 9. listopada u Muzeju Mimara, a na programu će biti Koncertantni kvartet u A-duru Ivana Jarnovića, Quartetto Stanka Horvata te 1. guda čki kvartet iz ciklusa Moje djetinjstvo Stjepana Šuleka.

Među najčešćim povodima izvedbi obljetnice su rođenja i smrti, pa tako i na nosaču zvuka Kvarteta Rucner u povodu dvadesete godišnjice smrti Stjepana Šuleka možemo čuti njegov Gudački kvartet br. 3 iz ciklusa Moje djetinjstvo (1884 - 85), dok za Gudački kvartet Nikše Njirića iz priloga u CD-u nije jasno da li je nastao ili je tek izveden u povodu skladateljeva osamdesetog rođendana.

Akademik Pavle Dešpalj diplomirao je kompoziciju 1960. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Stjepana Šuleka.

Nakon stanke slijedila je Velika sonata Niccoloa Paganinija i Tri trubadurske Stjepana Šuleka, a na kraju Katedrala Augustina Barriosa Mangore.

Dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj, skladao je Koncert za violinu i orkestar kao diplomski rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je diplomirao u klasi Stjepana Šuleka.

Radi se o njegovu diplomskom radu u razredu prof. Stjepana Šuleka koji je prije šezdeset godina (18. veljače 1952.) praizvela Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem maestra Friedricha Zauna.

Dirigirajući 2. simfoniju u D-duru ' Eroicu ' Stjepana Šuleka, napisanu kao " prosvjed protiv svake sile i nepravde s vjerom u pobjedu istine i pravednosti ", maestro Pavle Dešpalj autoritativno je i uvjerljivo vodio kooperativni ansambl, i ta je izvedba po studioznoj i konciznoj provedbi ostavila vrlo dobar dojam i bila je vrhunac večeri... pročitajte cijeli tekst...

Tijekom večeri izvedena su i djela Sanje Drakulić i Stjepana Šuleka

Na prvom koncertu, na kojem se nije okupilo mnogo slušatelja (istodobno u dvorani HGZ-a prvi koncert iz svog ciklusa u kojem su također bitno zastupljeni hrvatski skladatelji imao je i Gudački kvartet Rucner), Zagrebački kvartet izveo je po jedno djelo Ivana Mane Jarnovića, istaknutog violinskog virtuoza 18. stoljeća (umro prije 200 godina, a rođen, po nekim zapisima... u vodama blizu Dubrovnika), zatim Stanka Horvata i Stjepana Šuleka, uz 90. obljetnicu rođenja tog istaknutog hrvatskog skladatelja i pedagoga (preminulog 1986.).

Gudački kvartet Rucner u pratnji gitarista Darka Petrinjaka 9. studenoga u Pekinškoj koncertnoj dvorani održao je koncert s programom djela hrvatskih autora Stjepana Šuleka, Emila Cossetta i Borisa Papandopula, a izveden je i kvartet za gudače (K. 465) Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Srđan Bulat izveo je Tri trubadurske Stjepana Šuleka, a Filip Merčep Romanticu Emmanuela Séjournéa i Tafate Ivane Bilić, na marimbi.

Baš poput mladog Picassa, koji je prije svojih apstraktnih faza u onim ranim, figuralnim, pokazao da je métier savladao do savršenstva, i Kelemen je svojom Simfonijom - iako ona nedvojbeno govori jezikom romantične, uglavnom njemačke tradicije, (mjestimično prepoznatljive wagnerovske provenijencije, ali i idiomom bliskom onom svoga učitelja, majstora Stjepana Šuleka) - pokazao majstorstvo, umjetničku zrelost, virtuozitet u ovladavanju zanata, gradnje monumentalne simfonijske forme, potpunu upućenost u tajne skladateljske tehnike i briljantno ovladavanje vještinom orkestracije.

Ali radije izvodim djela hrvatskih skladatelja, svojih kolega, a u prvom redu djela svog u č itelja Stjepana Šuleka.

Izvest će markantni Koncert za orgulje i orkestar iz 1974. Stjepana Šuleka (1914. - 1986.) koji je, među ostalim, hrvatsku glazbu, osim kao autor i izvođač, zadužio i odgojem niza priznatih skladatelja (Milko Kelemen, Stanko Horvat, Dubravko Detoni, Igor Kuljerić).

Dunja Vejzović počela je karijeru još kao studentica Muzičke akademije, nastupom u ulozi Vještice u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka u produkciji Akademije 20. svibnja 1968. Prva velika uloga u angažmanu u HNK bio joj je 1970. Ariel u Oluji Stjepana Šuleka.