Prolazeći pored, plavim svijetlom zasjenjenog, natpisa stanice uspio sam pročitati: STOCKERAU.

Evo što mi piše gospodin Springer, koji se ne sjeća snimanja, koje je prema njegovu sudu obavljeno netom prije njegova boravka u Stockerau, ali sjeća se jednog koncerta:

Prva stanica na putu bila je austrijska vojarna Stockerau, poznato vojno vježbalište nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

Možda zato i nisam spomenuo nekoliko budućih hrvatskih pisaca koji su bili na vojnoj izobrazbi za časnike u Stockerau (pokraj Bečkog Novog Mjesta), a koji su tamo poslani kao pripadnici domobrana, a ne nekakvih stranačkih postrojbi.

Mogao sam poprilično točno navesti studente koji su odmah poslije stavnje bili slani na vojnu izobrazbu u Stockerau, gradić nedaleko Beča gdje su ih upućivali u tajne ratnih zanata, ali nisam znao nikoga koji je ušao u zapovjedni kadar.

Hohnjecov je orkestar tijekom 1940. i 1941. redovito svirao na tada vrlo popularnim čajankama u Hrvatskom glazbenom zavodu i drugdje, no zbog ratnih zbivanja i obvezne regrutacije studenata orkestar prestaje s radom početkom 1942. Bojan Hohnjec poput brojnih svojih vršnjaka studenata prekida studij kemije i odlazi u hrvatsko domobranstvo, biva poslan u njemački kamp Stockerau i samo zahvaljujući glazbi izbjegava odlazak na Istočni front.

U Stockerau Matačić i Grga Krmpotić obilaze vojničku baraku, ali posjećuju i hrvatske zrakoplovce.

Stockerau, gradić na Dunavu udaljen 25 km sjeverozapadno od Beča.

Saint-Gobain ISOVER, prijašnji TEL-Mineralwolle, od 50 - tih godina 20. stoljeća ima sjedište u mjestu Stockerau.

Poslani smo bili u Austriju (Stockerau i Neusiedel am See), gdje sam prošao časničku školu do ljeta 1944. Vrativši se u Zagreb kao domobranski zastavnik služio sam neko vrijeme u Zagrebu, a onda sam koji mjesec iza toga bio u bolnici bez pravih vojničkih isprava, pa sam kao takav dospio pred ustašku vojnu policiju u zloglasnoj zgradi u Zvonimirovoj 9. Samo čudom i pomoću jednog simpatizera partizana koji je radio u štabu i koji mi je dostavio u bolnicu falsificiranu vojnu knjižicu, spasio sam goli život.

U vojarni Jägerkaserne u Stockerau bilo nas je 20 u tečaju za topničke časnike (Domobrane).

Vratili smo se u Stockerau noćnim vlakom a kao dokaz prilažem sliku a koja je snimljena ispred " Konzerthaus " nepoznatog dana u travnju 1944. (Ja stojim straga i djelomično pokrivam lice jednog kolege)

Kad je prva grupa Pitomaca otišla na izobrazbu u 9. mjesecu u Stockerau nas pozivaju u Zagreb u Dočasničku školu na školovanju u Zagreb gdje ostajemo do 24.12.1941. godine do Badnjeg dana.

Matačić je ravnao zborom muškim pjevačkim zborom akademičara, polaznika Domobranske akademije, kojih je dio otišao u Stockerau na dočasničku izobrazbu.

Prema vlastitu izvješću ima stalne priredbe za naše vojnike i ranjenike u inozemstvu. [ 32 ] Jedna od tih vojno-glazbeničkih dužnosti osvijetljena je u filmu Borci za Hrvatsku, u kojem Matačić odlazi upravo u Stockerau, Austrija.

Ipak, pojava Lovre Matačića vrijednost je sama za sebe, a osvjetljavanje nekih aspekata vojnog života u Stockerau s nacionalnim baletom nadasve zanimljivo (obuka kultura).

Prema mišljenju ing. Zvonka Springera film je snimljen u drugoj polovici 1943. godine, nešto prije no što je on došao u Stockerau.

Iako govore o Njemačkoj, spominje se Stockerau, a kako je to bio dio Njemačkog Reicha sukladno tome i tadašnjim političkim prilikama oni Austriju nazivaju Njemačkom.

Priča o Stockerau je bitna za razumijevanje filma odnosno potrebe da se takav promičbeni film i snimi.

Nakon izobrazbe u Stockerau domobranski se dočasnici vraćaju u Zagreb te susreću s rodbinom, a poslije poticajnog govora njihovog zapovjednika odlaze na bojište.

Smještaj, nastambe, prehrana i ostalo u Stockerau su dobri i to će imati povoljan odraz na dalji rad.

3. Kasnije se obuka više ne izvodi u Hrvatskoj a opremanje u Dollersheimu, već se i obuka i opremanje obavljaju u mjestu Stockerau (danas Austrija), inače mjestu gdje se i njemačke regularne postrojbe obučavaju i opremaju.

Početkom ljeta 1943., kako bi izbjegao mobilizaciju, odlazi u " Merkurov sanatorij " na operaciju krajnika, gdje - naklonošću liječnika - ostaje tri mjeseca; potom je poslan u Stockerau [ 4 ], ali ga Nijemci poslije mjesec dana vraćaju natrag u Zagreb.

Kolona haubica vučena šesteroprezima prolazi kroz Stockerau.

... Ne znam ništa o snimanju nekog filma, koji bi prikazivao Lovru pl. Matačića prigodom posjeta nekim vojarnama u Stockerau ili negdje u blizini Beča.

U 369. Hrvatskoj Izobraznoj Brigadi (" 369. Kroatische Ausbildungsbrigade ") bilo je više tečajeva za domobranske časnike npr. u Stockerau " Prinz-Eugen-Kaserne " i " Jägerkaserne " te u Korneuburgu i Neusiedl am See.

Vozeći se cijeli dan vlakom napokon smo stigli u Graz gdje smo bili na raskuživanju i kupanju te zatim opet vlakom odvedeni u Stockerau gdje smo bili tri i pol mjeseca na osnovnoj tenkovskoj obuci.

Život domobranskih vojnika u Stockerau, koji je osim vojničkog drila imao i elemente nacionalnog i općeg odgoja (u koji svakako spadaju i kazališne predstave i koncerti) u svom je izvješću o školovanju i odgoju budućih domobranskih časnika opisao glavnostožerni pukovnik Ivan Babić [ 37 ]:

Boravio je tamo odmah poslije mature od studenog 1943. do listopada 1944. Njegov opis novačenja i brzog odlaska 1.200 mladića u Stockerau, bez ikakve priprave, praktično nasilno jedna je od priča s kojom se valjalo nositi:

Za zapovjednika je postavljen pješački pukovnik Ivan Markulj a nakon nedostatne, kratke i prekinute obuke u Dollersheimu i Stockerau, odlazi vlakom u mjesto Dangeni u Besarbiji gdje se okuplja 23. kolovoza 1941. godine.