nego, bijah vani malo danas, kad eto naletih na nekadasnju ljubav svog zivota. i situacija se odvila tocno onako kako sam prorokovala (nisu zaludu vodenjaci najvidovitiji znakovi), pri cemu je moj dragi prijatelj, paleci novu cigaretu, umirao od smijeha jer sam sve pogodila. ljubav je stvarno divna stvar, prekrasna, nestalna i pogubna. ali sam se isfascinirala kad sam skuzila koje detalje pamtim, tipa oblika palca, korakau daljini, nacina brisanja ustiju nakon kebaba... kako je jednistavno biti predvidljiv i obican. tuga u svemu jesu sve te godine, sva ta ljubav, svi ti uzasi i sve ono dobro sto se potrosilo... i na kraju budes zahvalan sto si bio voljen i unisten, dokrajcen u teskoj situaciji, jer tek onda konacno stojis na svojim nogama.