Krajem 1980 - ih Stoneov Wall Street bio je veliki hit u svjetskim kinima, a nešto stariji gledatelji sjećaju se da je bio omiljen i u našim krajevima, iako su u tim vremenima socijalizma na izdisaju tek rijetki znali što su burze i brokeri.

Čak je i Stoneov glavni lik u nastavku Wall Street: Novac nikad ne spava (2010) tek pokunjeni bivši robijaš, koji prognozira nadolazeću financijsku krizu i nastoji uspostaviti davno prekinute odnose s jedinom kćerkom.

Najprije je u paketu prikazan bolni četverosatni dokumentarac Spikea Leeja When the Levees Broke: A Requiem in Four Acts o žrtvama uragana Katrina, a potom nas je u večernjim satima iživcirao Stoneov World Trade Center.

Oliver Stoneov " Alexander " će kasniti u kina.

No, sada, kad je Stoneov prikaz putovanja legendarne povijesne figure postao jedan od najvećih filmskih krahova protekle godine u Americi i svijetu (ne i kod nas; uredno ga je vidjelo više od 100 tisuća ljudi, što je za domaće pojmove majka svih hitova), 85 - godišnji producent DeLaurentiis na sav glas najavljuje Aleksandra kakvog su svi priželjkivali.

Ali, Atkinson i još 12 - tak prema krvavim režimima kritički nastrojenih filmova, koji su se mogli gledati na Manhattanu u isto vrijeme dok je na rasporedu bio i Stoneov« W. », pokazuju kako alternative za one koji ih žele postoje.

Stoneov ' W. ' temelji se na dvije stotine knjiga o Bushu, a trudi se da detaljno prikaže odnose i način ophođenja u njegovu najužem krugu tijekom posljednjih osam godina

Ni Stoneov desetosatni televizijski kolaž nabrijan naracijom nije ispunio zadaću.

Ako bih već trebao izdvojiti jednu stvar zbog koje bi ipak trebalo baciti oko na njega onda je to svakako toliko razvikani Stoneov prikaz Alexandrove homoseksualne veze za Hephaistionom (Jared Leto).

" Aleksandar Veliki " Stoneov je film " par exellence ": iznimno ambiciozno djelce o velikom čovjeku ili ideji koje autor nastoji pošto-poto odjenuti u kontroverzno.

Tobože " kontroverzni " i " liberalni " Stoneov pristup temama kojima se bavi oduvijek je zapravo bio senzacionalizam najgore vrste.

Stoneov prezir prema dramaturgiji upravo je nevjerojatan.

Krajem 1980 - ih Stoneov Wall Street bio je veliki hit u svjetskim kinima, a nešto stariji gledatelji sjećaju se da je bio omiljen i u našim krajevima, iako su u tim vremenima socijalizma na izdisaju tek rijetki znali što su burze i brokeri.

Uspoređujući " Gladijatora " i " Troju " smatram da je: " Mačevi i sandale " ponovno su u modi, Scottov " Gladijator " postavio je trend, Petersenova ga je " Troja " nastavila a slijede još i Fuqua-in " Kralj Arthur " te naravno Stoneov " Aleksandar ".

Izvrsni mladi protagonisti ispaljuju svoje linije teksta kao da u ustima nose kaćuše pa gledatelj, slušajući svakojake konverzacije harvardskih likova i freakova, katkad ima osjećaj da je upao u Stoneov Vod smrti usred unakrsne paljbe.

Rolling Stoneov novinar proveo je neko vrijeme s njima i opisao svoje impresije.

" Wall Street 2 " je nakon dugo vremena prvi Stoneov " normalan " i " smiren " film.

Stoneov scenarij je bio epski, mišićav i realističan, ljutit i osuđujući, s dijalozima koji su postali mit.

Ne bi bilo zgoreg ni pogledati koji Mooreov film (pogotovo Capitalism - A Love Story) te novi Oliver Stoneov ' ' Wall Street - Money Never Sleeps ' '...

Dosad najambiciozniji i najkontroverzniji Stoneov uradak je ' JFK ' (1991), prikaz pokušaja istražitelja Jim Garrisona iz New Orleansa (Kevin Costner) da otkrije tko stoji iza ubojstva predsjednika Johna F.

S obzirom na to da je opće poznato kako su pripadnici grčke elite za današnje pojmove neuobičajeno otvoreno iskazivali biseksualne sklonosti, štoviše za mnoge od njih, kao što sugeriraju Platonovi i Aristotelovi tekstovi, žene su bile tek nužno sredstvo za produljenje vrste, a pravi se erotski užitak ostvarivao s muškarcima, nije nimalo čudno da je Stoneov Aleksandar biseksualac primarnih homoseksualnih nagona (mada izravnog očitovanja u povijesnim izvorima o tome nema, aktualni nas povjesničari uvjeravaju da tretman Aleksandrova prijatelja Hefestiona u tim dokumentima jasno govori da je on bio vladarev ljubavnik), a još manje je čudno da usprkos tomu Stone s velikom strašću uprizoruje Aleksandrov (hetero) seksualni akt s Rošanom, dok se njegova homoseksualnost jasno, ali posve diskretno očituje u nježnim zagrljajima s Hefestionom i izmjenjivanju pogleda s egzotičnim perzijskim plesačem, a njihov međusobni poljubac u usta najdalje je do kud je Stone smio otići.

Naime, iako nas od Amerike do Hrvatske razni teoretičari i kritičari uvjeravaju kako je seksualnost definitivno detabuizirana, a radikalniji čak tvrde kako je pornografija postala mainstream (koliko je to točno vidi se i po općem zgražanju nad benignim razgolićavanjem protagonista Big Brothera i hajki na neumjesne Lupinove fotografije Đurđe Adlešić, najnovijim poligonima iživljavanja hrvatskih intelektualaca), Stoneov tretman biseksualnosti u Aleksandru Velikom pokazuje da smjeliji prikazi homoseksualizma (kao i drugih osjetljivijih seksualnih mogućnosti) i dalje ostaju prevruća roba za mainstream standarde, napose hollywoodske.

Algoritam vam nakon fantastičnog romana Slučaj smjerokaza s ponosom predstavlja Stoneov sunovrat, novi roman Iaina Pearsa, majstora složene priče i jedinog pravog nasljednika Umberta Eca.

U Pearsovoj jasnoj prozi i intrigantnim zapletima uživaju milijuni čitatelja diljem svijeta, a Stoneov sunovrat na hrvatski je s minucioznom pažnjom prevela Božica Jakovlev.

Još jedan od pop-kulturnih kamena temeljaca američke mladeži (najbolji mu je hommage dao redatelj Ben Younger u svome filmu Boiler Room s Dieselom i Ribisijem) predstavlja Stoneov Oscarom nagrađeni Wall Street.

Crna mačka i prošlog kino vikenda u SAD svakako je Stoneov povijesni superspektakl " Alexander " koji se može podičiti najvećim padom gledanosti od 65 % a sa zaradom od 4,7 mil. $ nalazi se na sedmom mjestu ljestvice najgledanijih.

Stoneov je otac bio burzovni mešetar u New Yorku tako da je redatelj bio prilično dobro upoznat sa svijetom Wall Streeta i prije nego je započeo rad na tom filmu.

Čini mi se da je posljednje dobra vijest za one koji su smatrali da Stoneov Aleksandar nije bio dovoljno gej.

U međuvremenu, o Jimu i Vratima i dalje se pišu tekstovi i knjige, snimaju se filmovi (Stoneov film prvi put sam pogledao u Berlinu 1991., sinkroniziran na njemačkom nešto prestrašno, a i Krieger ga je ocijenio priglupim.); svojedobno su Bele i tovariši iz Buldožera objavili poemu Smrt Morisona Džima.

Umjesto da ostavi protagoniste da žive svoje živote, implicitan pripovjedačev (Stoneov) glas neprestano je primjetan kao tihi komentator koji njihovu stilu života suprotstavlja poželjne društvene vrijednosti.