Smatram ih agresivnim dosađivanjem, što je ujedno i razlog zašto ovo simpatično memanje neću proslijediti na sljedećih 5 blogerskih adresa, nego ga stopiram tu, baš tu.

A nekada me ništa ne bi spriječilo da u štiklama stopiram subotom za disco.

Da imamo jeftinije cijene i da im ne dam povoda da kažu da ga ja stopiram.

Inače nemam vremena za njih čudno bi izgledalo da ih čitam dok stopiram, kad sam u automobilu obično razgovaram s vozačem, a kad dođem u neki grad uvijek me dočeka netko s CSa pa radije pričam s njim/njom.

3. jedne godine, ne tako davno, na ljetovanju na krfu s noklicom izašle smo van u mjesto na drugom kraju otoka. ja sam išla na wc prije nego smo krenule, oko 7 - 8 navečer. cijelu večer nisam išla na wc, cijelu noć nisam išla na wc. u rano jutro smo zakasnile na prvi bus za natrag. ja još uvijek nisam bila na wcu. nakon sat i pol ulazimo u drugi bus i vozimo se u hotel. na pola puta mene razdiru bolovi u mjehuru. ne mogu trpit više. objavljujem noklici da ja idem van iz busa jer ću umrijet od prsnuća mjehura. ona me pokušava nagovoriti da izdržim, ali to više nije bila situacija kada imate osjećaj da ćete se popiškiti u gaće, ne, taj osjećaj je odavno prošao. ovo je bio osjećaj da će vam se pupak otvoriti i izbaciti nakupljenu tekućinu u mlazu iz tijela van. ako imate sreće. dakle, ja silazim iz busa usred neke pripizdine. noklica jadna izlazi za mnom. piškim u grmlju kraj ceste. i meni i noklici je jasno da sljedeći bus neće naići novih sat do dva vremena. noklica mi naređuje da stopiram. prvo se nećkam, a onda iz straha da me ne udari stajem uz cestu i dižem palac. u pet minuta prošlo je nekoliko automobila i svi su me ignorirali. odlučujem odustati. noklica je na rubu živčanog sloma. ne reagiram na njene prijetnje. ona preuzima stopiranje i ustopira taxi. noklica me mrzi i ne priča sa mnom do povratka u hotel.

.. jesen.. sve više dana je hladno.. tmurno.. depresivno.. nikada nisam voljela hladnocu.. tako sada sjedim što bliže izvoru topline.. uvijek sam voljela toplinu.. uvijek mi je tijelo tražilo to.. ali kad bolje razmislim i duša mi cijeli život traži toplinu i teži za tim.. ali kada mi to netko napokon želi pružiti.. uhvati me panični strah jer je do sada to značilo gubitak slobode.. odricanje.. pritisak.. zahtjevanja.. i pobjegnem glavom bez obzira.. ali pojavio se netko tko ne traži ništa.. ne zahtjeva ništa.. ne pritišće.. ne oduzima mi slobodu.. a nudi puno i sve što mi je potrebno.. nenametljivo.. skromno i nepretenciozno.. ne trazi nista za uzvrat ali mu imam želju dati sve.. lijepo je to.. kada obje strane dobivaju što trebaju a bez da to traže.. i kada su sretne i svoje.. samo onda svi drugi oko njih nisu sretni.. svi se upliću.. dobronamjerno ili ne.. iz ljubavi ili ne.. iz sebičnih razloga ili ne.. sude o meni i iznose komentare a ne poznaju me uopće.. dovoljno je što sam razvedena da stvore sliku o meni kao lošoj osobi i očajnici koja se samo želi " utrpati ".. " uvaliti " dečku.. a ja stopiram sve čak i izlaske u javnost.. jer me strah prelaska na neki " viši " nivo.. čini li to netko tko se samo želi utrpati.. zar je ljudima toliko teško shvatiti da netko tko je pobjegao iz jednog pakla neće tako skoro niti tako olako ulaziti u drugi.. ja samo uživam u osjećaju sreće koji mi on pruža.. u trenutcima kada osjećam da ja nekoga činim sretnim.. bez kompliciranja.. bez forsiranja.. bez filmanja o budućnosti.. i samo me boli što to njega dovodi u situaciju da ga osuđuju.. smatraju zanesenjakom koji nema pojma o životu i što me on mora braniti jer meni se ne pruža ta prilika.. boli me činjenica da ja stajem na neki način između njega i osoba do kojih mu je stalo i kojima je stalo do njega.. a to nikako ne želim.. teško je biti sretan ako to donosi nesreću drugima..

No, tih 100 stranica je bilo dovoljno loše da mi je došlo da uzmem svoju ušteđevinu (svih 17 kuna i 24 lipe) i stopiram cijelim putem do Pariza gdje bih kupio bilo kakav nožić sa kojim bih ti skratio muke.

kako učih, tako i ne naučih. tlaka mi je fax taj, stopira život moj. ipak, mislim da ga stopiram sama jer popustila mi obrana, sve me više život pritišče, a vremena sve manje, život odmiče... ali, tvrdoglavo, nedam se ja, voli vas vaša b2:)

tek toliko (teme radi) koji bi točno bio UTJ auto???? da, znam prepoznati dok stopiram na putu ka sreći (sunce 30.07.2008., 13:45:34)

JA (stopiram raspru jednim odrešitim prekidom, serioznog glasa): - Pliz, nemoj mi samo o receptu, ne sluša mi se.

Jedan tip me prevozi do Brusja gdje stopiram prvi slijedeći auto i tako stižem do grada Hvara.

Evo, stopiram sve radove do daljnjeg obećava Dragićević i pokazuje na bijelu košulju koja visi na užadi za sušenje robe.

Ako je ISUS RISKIRAO SA SVOJIM PORUKAMA. da budu objavljene svuda, onda tko sam ja da Isusove poruke stopiram ili ocjenjujem da nije za svinje.

Hvala puno, imaš potpuno pravo, sam sam razmrdana već nekoliko godine, osim UR napali su me i PL, a i SA... do kraja 2012. očekujem da se situacija malo smiri pa da krenem ispočetka... udaja nije ni na vidiku, nemam partnera, a bome nisam ni raspoložena za odnose sad... e da i primjetila sam da unazad par godina, otkako je UR u sedmoj ljepim se samo za vodenjake... kao da sama sebe stopiram da se vežem... nadam se da će proči:) fali mi malo mira

Časna mu kaže: " Kako to Mujo da si ti stao, ja stopiram već tri sata, i ti si prvi. " Mujo se okreće i ponosno odgovara: " Svaki Batmanov prijatelj je i moj prijatelj. "

Bila je večer, ja stopiram na sjeveru Beča prema HR, naravno bez kune/eura u džepu, i nitko mi ne staje.

Dali je to moguće? ima li itko kome je to uspjelo (a da nije već u startu neemotivac)???? kako?... ili da stopiram sve prije nego se uključe osjećaji?

Meni je teško, samu sebe stopiram da išta osjećam jer ne bi smjela, znam da je to samo usamljenost, al opet.... zašto toliko razmišljam o njemu?

Uglavnom, stopiram iz kući na vikend i stane mi žena s skoro novom Hondom Civic.

Čim stopiram sve to, neće više pustiti, čim stavim video i tekst-tu zašteka, i tako još milijun situacija

A baš ta kartica uspjela mi je prikazati punu ljepotu World of Warcrafta, igre koju sam silno zavolio prije nešto više od godinu dana, a sada je stavljam na led, odnosno stopiram, možda na neko vrijeme, a možda i zauvijek svoj pretplatnički status.

Nisam nikada stavila ruksak na leđa, kartu u džep i podigla palac da stopiram na putu do negdje.

Vracajuci se sa mosta (prokleti granicni prelaz Donji Sepak ili Supak), oslobodio sam se suvisnog tereta, koji bi mi smetao u poduhvatu da stopiram kuci, tj. bacio prokleti pasos, komad vozacke dozvole koji mi je preostao i nekakav papir i indeks sa postdiplomskog studija u kom je 5 polozenih ispita.

Meni osobno prvi put da stopiram no kaj se mora se mora ak oćemo što prije doći.

I meni je to dosta da odmah poletim... da to ne ostavim, da pokrenem stvari još više... jer to sam ja... ko riba u vodi... no onda stopiram sama sebe jer se sjetim da trenutno neke stvari nisu moguće da budu onakve kakve želim.

Javili iz komande da malo stopiram danas, da je jučer dolje bilo prežestoko, da novine pišu.

Nema brige, imam mali nozic u torbi, nemam tjelesnu masu, nemam misice, ali nema beda, tako mi i treba kad stopiram

Jebote, imam 28 a još stopiram.

No, da ne poremetim savršenu ravnotežu i dobru zabavu vraćam se u svemir, stopiram Enterprise, vraćam se u svoj stan i shvaćam da je moje mjesto u koordinatnom sistemu upravo tu, u mom stanu, u mojoj stolici, za mojim radnim stolom i ovim sivim knjigama.

Tako stopiram i samu sebe a i naš odnos.