sve za hrvatsku je završio sigurno neku visoku dopisnu školu ndh, (ono, pošalješ pismo u argentinu, pa ti oni pošalju knjigu o paveliću a ti je uz teške muke slovkajući pročitaš i shvatiš sve...) alo momak, činjenice, samo činjenice. knjiga je, brojeva je puno dalmatinska povjest prilično je jasna, bili su talijani pa ispušili, onda kratko ustaše, pa su i oni ispušili, pa su došli i njemci, i popuše i oni. dalmatinske ustaše nisu postojale samo hercegovačke i zagrebačke. da zasigurno je i nešto nevinih stradalo iza rata, ali tako je u svakom ratu, ali zvat sebe dalmatinskim ustašom može samo mentalno ograničena ili neuka osoba. u mojoj obitelji je bilo partizana, ali nisu nikad ubili nekog bez uniforme, da budem precizniji, ustaše i njemce su streljali bez većih problema, domobrane nikad a i sa talijanima su imali problema jer su bacali puške nakon st vremena borbe i potom iz takujina vadili slike od familije. i da nisu nikad uzeli boračku penziju nego su nakon završetka rata radili do smrti i nisu nama nasljednicima ostavili neki imetak a bogami ni benificije. a što se tiče ustaških zločina tu isto imam puno starijih članova obitelji koji su propatili i na svoje oči vidjeli kad je francetičeva legija sa svećenikom i kaležom poklala pola doline neretve (sve koji nisu izbjegli u el shat) i to na način prisutan u svim selima a to je nožem prerezat vrat poviše hrpe kukuruza.i da oni koje su partizani poslje toga uhvatili bili su streljani, ostali su otperjali za argentinu. smrt fašizmu sloboda narodu, pa se pjenite još malo, pusa