prijatelju sa kojim igram muziku (divno je muzicirati jer je to uzvishena igra, i uglavnom nakon svirke dolazi do plodonosnih uvida) - koji inache takodje radi za televiziju, pravi filmove sa jednim tako autentichno-brbljivim chovekom-performansom) filmske kolaze etc. - pricao o tebi. on mi je rekao da imam srece da me uopshte bilo ko chita, pritom josh oshtrooki chitach. klimnuo je glavom. i inache su chitachi sumnjivi (verdächtig), dodade, naslucujuci tek koliko samo istine ima u njegovim rechima, dakle ne znajuci pravi razlog shto je tako, ali na chudan nachin delimchno istinito, shto je i vishe nego dovoljno na svetu koji je istina idavno napustila, ako je ikad bila tu. otputavala vozom, odletela... sugestivno primetih: als Pulverfässer (doslovno - kao burad baruta). on se hotimichno i po inerciji slozio. ako si tu trenutno, rado cu ti pisati o mojsiju, jednoboshtvu, egiptolozima i o jednom kojeg sam sreo i upoznao u vozu, faraonu ehatonu i egiptu i, za pochetak, na kraju o tome da li je zapadna civilazacija (das Abendland) na prekretnici i raskrscu izmedju - budizma, konfucieve vera u Mudrost i Opushtenost, ionske i helenske misli (chiji su se akteri barem kasapili podstaknuti politichkim pitanjama moci), sjaja i chistoce egipatskog Panteona u ochima grka i rimaljana... izabrala onu ropsku i opasnu stranputicu u vidu monoteizma? valjda zbog religioznog genija jevreja, autentichnosti njihove nacionalne pobune i vaskrsnog ostvarenja tako alegorichno slikovitog ponovnog rodjenja sa sve prolaska kroz more (simbol radjanja) i prelaska Ocu pod mrachnosvechanim nebeskim svodom shto se pruza u daljine i kakvog poznajemo sa slika vrcavim religioznim nijansama)... njegovog duha u egzistencijalnom grchu negde na pola puta izmedju neba i zemlje, zemlje i neba... zbog njihove upornosti valjda, da prognani i pokorni, ropski ustraju u mrznji prema egiptu i grubom nastojanju da ne zaborave odakle dolaze... zbog pisane Svete Rechi, koja se danas zahavljujuci velikom broju nezgodno i tiho pritiskajucih arheoloshkih pojavljuje kao strogim cvecem okicenu i ulepshana pricha o istoriji starog izraela - gorki uvid (za po nekoga) u to da su glavni radovi na starom zavetu usledili tek u 4 - 5. veku pre hrista. pisci biblije prekrili su koprenom retrojekcije sopstvenih snova o nadmoci svoje zemlju izraela kao super sile., koja je strpljivo i dosledno vekovima tkana, od strane svrgnutih i porobljenih - sada shvatam neitscheova pozivanja na ropski mentalitet na chijem se tlu, kao korov i paradoxalno, dobro prima pelcer vlasti, teznje ka moci. ponizenje i uvreda su u nacionalnom kao chvorsihta u neuralgijskom nervnom kostimu naroda... narativna inverzija, preokretanje priche..... dogadjaji u stvarnosti su u tori jako izoblicheni ili mozda potpuno preokrenuti; Hiksosi (ljudi sa istoka, dakle, prajevreji) su kao prvi svirepo osvojili i porobili egipat, u kojem su palili gradove, skrnavili svetilishta, i uopshte se vrlo neprijateljski ophodili prema stanovnishtvu, nedge u 17. veku BC; isti oni potomci hiskosa, sada gonichi stoke i beduini koji mora da su poneli izvesna secanja na 108 - godishnju uspeshnu opsadu egipta proterani u pustinju, uzimali nekih 16. stoleca kasnije uchescha u duhovnom zivotu osvajacha iz egipta. egipat je bio uzvisheno lice civilazacije, izvor mudrosti... narativna inverzija: u tori su ove tri etape potuno izokrenute: hebrejci su pojavaljuju kao prinudni radnici,, zive u ropstvu na nilu, pre nego shto mojesije povede narod u velichanstveno oslobodjenje. da privedem kraju: shta me je posvetilo u ovu prichu? indirektno i posredno pricha o Ehatonu, najtajnovitijem faraonu, pretechi legendarnog is srditog mojsija u stavri jednoboshtva - izgleda da su jevreji i hrishcani sve do sada uspeshno precutkivali, uz manje vishe ometanja od recimo freuda i josh par nauchnika, chinjenicu da su ljubomorno chuvanu licencu na monoteizam preuzeli od omrazenih ih im egipcana, zaparavo prevratnog faraona echatona, 18. dinastije, koji je utro put jednobosthvu nasilnom racijom sprovevshi Firmament (nebesku tvrdjavu) - kralj se klanjao samo jednom bogu, bestelesnog Atona, predstavljenog u vidu zrachece, bleshtave suncheve ploche - bog svetlosti i sunchevih zraka, u kojeg se pod smrtnom pretnjom imalo verovati. (ovome se ima dosta toga isprichati, ali drugi put).