i tako ja pred neki dan na povratku s puta zavrsio u rijeci, nakon prokljucane kisne noci i mrtav-gladan. i, naravno, sta mi prvo padne napamet: ovo je Rijeka, koji cu kurac sad pojest, ode ima samo jebenih pica katova. i naravno, odlucim se za logicnu varijantu: idem pronaci kat. kao mislim, tu je svaki lokal kat, il bar drzi katove, makar ispod pulta, ko srpske filmove devedesetih. jok. prvi ugao, nista. dobro, mislim se, drugi kantun je odma tu. jok. ni za lijek. treci. cetvrti. nista. vec me lagano vata popizditis i mislim jel se to neko zajebava samnom, ko neka strateska kamuflaza il nesto, a i sve mi se onaj korzo nekako vrti (to valjda od onih radioaktivnih ploca), i svejedno nista. a onda, dok predjo ulicu koja sjece korzo i ucinih par koraka - ko da sam u drugom svijetu, kat gdje god se okrenes. u datom trenutku, raj na zemlji. to me navelo da zakljucim da sam zapravo u drugom gradu, sto se u ostalom poklapa i sa ponekim razdobljima iz rijecke povijesti. sad sam sto posto siguran: Rijeka zavrsava na toj cesti. nesto kao asfaltni rio grande. ono preko ceste je drugi grad. definitivno drugi grad. ono preko je Rijekat. kad je ded disko svirao na kvarneru, to je bilo u Rijekatu. pa tek da se zna, kad dobri bog da da popisemo koncerte na sajtu il nesto slicno.