P/E Dow Jonesa je bio skoro 17, najnormalnija stvar na svijetu je da ga je streslo na 15,5. I najnormalnije da bih, da imam para za koje sam siguran da mi mrvicu dalje od bliske budućnosti neće trebati, ulagao u Srbiji, jer je tamo P/E indeksa 10, a P/E positive, koji nazivam tko-preživi-pričat-će indeks, je manji od 6, plus Srbi još moraju naučiti što je to histerija lako dostupne kreditne love.

Luka se u sekundi snašao te se započeo na stolici micati naprijed i natrag umjesto gore i dole, a Martu je to streslo od oduševljenosti.

" Jel i tebe streslo? " " Ma ne, to ti trese samo u prizemlju, mi na katu smo privilegirani ".

No, u jednom trenutku sam osjetio visoku temperaturu koja je protutnjala kroz mene, tijelo mi se streslo i ponovno se sve svelo na normalu.

I drveni se tornjić seoske crkvice zabijelio, a maleno se zvonce zanjihalo i streslo sa sebe zapuhani sniježak.

U napadu se zatvorila Vukušićeva špina, a nije donijelo ploda ni što se s Ahmada Sharbinija streslo naftalin, izvadilo ga se iz ormara svlačionice i stavilo u promenadu pa da vidimo kako je to davao golove dok je igrao za Rijeku.

Sve bi to streslo cvijet s njezina tijela, dočim mi danas još uvijek živi u onoj cvjetnoj nježnosti koja ženi tako voli usahnuti i tako brzo usahne.

- Bilo bi mnogo bolje, da me streslo srce prije nekoliko godina, kad sam znao istrčati desetku uz brdo i smijati se naporima.

Znam, kako je ovo blog o trčanju ili pisanju i kako sam rekao da neću više politizirati, ali moram ovo staviti na blog jer, prvo: ružno me streslo: drugo, zapanjilo i treće, morao sam se prestati čuditi i početi smijati, jer upravo je to ona prava slika našeg društva

Malo me je ovo streslo, ali osjećam kao da me još i drži pijanstvo.

uf i meni se danas to desilo nakon petsto godina. u ducanu u kvartu decko niš specijalno poseban, al kad smo se pogledali u oči, nesto me streslo iz glave u pete i nazad... bas cudan filing... i onda onaj osjecaj, zelim to opet osjetiti... ah..

meni su se dosada dogodile dvije " cool " stvari na aerodromu, 2001 kad sam isao u Meksiku, na aerodromu u Zagrebu sam imao 67 kg prtljage, i onda mi je zenska rekla da imam 42 kg viska i izracunala postotak od karte da trebam platiti 900 i nesto USD, no bila je zakon i propustila me, rekla je samo da ako mi se izgubi prtljaga il nesto dogodi oni ne snose krivicu, cak sam joj u ticket uvalio nakon toga 200 kuna cisto onako, a drugi puta, sto me je poprilicno streslo, bilo je kad sam se vracao mjesec poslje, i u Taxcu sam kupio na ulici za 5 kuna iguanu, i prije puta mi otac od prijateljice pita da li ta zivotinja moze bez ikakvih problema u avion, bez papira, ja odgovorih OF COURSE... i tako dodjem na aerodrom, i to me je malo je o i odem pitat, kazu mi oni moze iguana, al mora prvo na pregled u ministarstvo, neka dozvola, ovo ono, i nista, zahvalim se, kazem samo me je zanimalo a iguana u torbi, i prosvercam ja nju do pariza, a u parizu opet na rengen, i gledaju oni sta je u torbi, gledam i ja, i pita me zenska sta je to, kazem ja igracka (kao prava iguana, nije se micala, stajala je nepomicno), i pita me zenska, ajde molim te otvori torbu, kad naidje neki sluzbenik, nesto se zapricaju, i zenska samo mahne rukom, PASS............ eto sta je sreca: D.......... a kad sam ju izvadio u avionu opet za Zagreb, cijeli avion se skupio oko zivotinje ko ' da je stvarno dinosaurus, cak i osoblje

Kipar je neko vrijeme očarano promatra, a onda joj još više razmiče noge, tako da se ona pod dodirom izvila - kao da ju je streslo, a on prodre u nju.

ipak sam sretna, jer su kola krenula nizbrdo tek u njegovoj 74 - oj do tada nije znao da postoji išta osim kafetina najveći problem je što on sve hoće znati a njegov liječnik opće prakse nije osoba koja bi dala odgovore, specijalisti ili neće ili nemaju vremena uvijek kažu da se savjetuje s svojim liječnikom, onda se snalazimo s internetom što nije najsretnije rješenje. zapravo, kad je to krenulo, ja sam predložila da živi sto posto pun život pa dok traje - traje bar će biti ludo sestra me je gotovo zatukla pa smo izglasali da se vjeruje medicini pa sad uredno visimo kod kardiologa, neurologa, nefrologa, urologa, dermatologa..... za svakog trebaju drugačiji nalazi koji se čekaju od 1 - 5 - 15 dana, moraš znat (brzo učimo) koliko koji i gdje koji i nisu uvijek prihvaćeni već se rade u bolnici novi u domu zdravlja su zatvorili laboratorij pa se mora ići u Opatiju ili Rijeku, kako za koji, ponekad i sestra izvadi krv, tu baš nisam sigurna da li se tata tvrdoglavi ili tako mora što je tatu streslo u 74 - oj mene je probalo u 47 - oj i na inzistiranje obitelji ušla sam u krug, ali sam nakon dvije godine odustala i sad idem po sistemu dok traje-traje barem je ludo sve rizike nabijam do maksimuma i pod parolom bolje jedan dan ko car nego 100 ko biljka. tako sam odlučila i znam što to danas-sutra znači. ne mislim da ću naslijediti boleštine, dobit ću ih od stresova sutra tata ide na operaciju odstranjivanja kožnih tumora. prvi puta je bio prije deset godina, tada zdrav čovjek, proboravio u bolnici 10 dana i lijepo su mu napravili.... sada nema što mu štima, tumori se odstranjuju u ambulanti nitko u obitelji nije iz medicinske struke. znam što sam našla na netu. njegov liječnik je promrsio kroz zube da je tata tražio uputnicu i on mu je dao ok tata je tražio jer su tri na licu i svaki čovjek koga sretne nakon tri minute pita što mu je to i zašto ne ide doktoru???? pa jedino i ide doktoru pa specijalist odluči da treba to odstranit tata uvijek nosi sobom dosje - sve nalaze i gura ih da pogledaju to ne treba, to je poslić od 1 - 15 minuta pa se skine, jer ih ima i po leđima i nakon 6 - og pregleda dermatolog skuži da je bio proparan i da bi to moglo biti srce??? - da je, super nalaz kardiologa, anesteziologa, transfuziologa - naručite se za drugi termin, skupite nalaze, dođite sve će vam reći liječnik opće prakse ovaj naravno pojma nema da je to trebalo napravit, ne zna što treba, napišite što vam treba pa ću vam dat divno pitaj, saznaj i hopa - računaj 1 - 5 - 15 dana da se stigne i tko koga pozna da se uvališ kod svih tih po nalaz misliš da u dva tjedna možeš doć do njih redovnim putem???? ajmo, mediko, plati pa se veseli i grizi nokte hoće li nalazi doći na vrijeme pješak sam, organiziraj tko će vozikat tatu po ambulantama, tko će bit s mamom, tko će podizat nalaze, i kapja pala onome tko je polikliniku smjestio na vrh brda da mi jezik dođe do asfalta dok se poprtim uz brdo. može tata, nego, poslije tri dana leži dok mu se disanje i srce ne vrate u normalu prošli put su jedni ljudi lutali tri i pol sata onuda i nisu našli gdje se moraju prijavit čekaš 20 min-30min da dođeš do pulta, sestra pogleda - nije za nas - drugi kat slijedeći i dok obiđeš sve druge katove po 20 - 30 minuta evo ti prođe radni dan a da ništa obavio nisi zato mislim da bi trebala postojati neka služba koja bi te stvari regulirala jer ni liječnik obiteljske medicine na može sve to znat? lijepo društveno korisni rad, na ulazu pokupiš brižničinu pa se rivaš dok ga ne zrivaš u pravu ambulantu mislim da bi jako poslije pazio da te ne toka opet

On je jedan od onih koji je odlično skratio preko Babinog Polja, a mene je streslo što je selo još bilo ispod nas, uplašivši se da sam napravio krug, no sve je bilo u redu čim sam ugledao vrh, tamo daleko, prema istoku.

jedno vrijeme sam koristila te hi tech cetkice na baterije.... nije mi se svidjelo, zapravo bas ni nisam znala kako se treba ponasat s tim - jel samo stojim na jednom zubu i cekam da ga to ocisti ili trebam vrtit okolo?... jer ako stoji na mjestu cijelu glavu mi je streslo a to mi se bas i ne dopada. i ne izvodim nikakve gluposti s cetkicama, imam jednu jedinu, najjeftiniju iz dm-a i bacim je kad pocne cvjetat, a to je valjda nekih cetiri mjeseca.

Zaključili smo da je čovjek obavljao veliku nuždu, pa ga je streslo srce (bio je srčani bolesnik).

Bili su tako naučeni, lijepo im je bilo to i sad ih je malo streslo.

Ovo što si napisala o vožnji do Dubrovnika je samo jedan primjer iz mog života, posebno što je posao takav da godišnje prijeđem 50 - 60 tisuća kilometara, i onda se sjetim koliko puta sam vozila umorna, koliko puta se ne mogu sjetiti dijela puta, a nekoliko puta uhvatila sebe kako sam zaspala, na djelić sekunde, ali dovoljno da me streslo od glave do pete.

I to me streslo i probudilo.

To me jako streslo i zaprepastilo, pomislio sam da je pravoslavlje isključivo. On je samo jedan junak, jedna epizoda, osoba koja tako misli.

" Kad sam je uzeo u naručje, nešto me streslo u lijevu ruku, a Abdurahmana je bila sva crna i teška kao da ima 200 kg.

Evo nemam snage ni novi post napisati, kako me ono cičanje streslo.

Malo me je streslo prebacivanje u nule i jedinice, pretvoriti se u gomilu bitova, hrpetinu visokog i niskog napona, vjerujte mi, nije mala stvar.

Kad bi lopta pogodila moje stablo streslo bi se i mi bismo opet zašuštali... ali nisam bio sam i uživao sam

Kad smo prolazili jedno pored drugog zurili smo jedno drugom u oci a mene je tako streslo, bas je onak simpa lice imala uz te oci i crnu kosu, kontrast je bio za složit se u nesvjest koliko je lijepa bila, sve me trnci prosli prsima i rukama ali nisam nista poduzeo cak sam osjetio i onaj zov u sebi: brzo je pozovi na kavu ali nista nisam ipak poduzeo jer u tom periodu nisam imao dobru podlogu za moguce veze pa sam nastavio poslom dalje. okrenuo se, okrunale se i ona, pogledali se, zacrvenio se i nastavio dalje hodati.

Kad sam je vidio gospe draga, onako stasitu sprijeda i straga, srce se streslo ko val na žalu ko štandrac lagan na maestralu.

Šta god bilo, gadno ju je streslo.

Ja tu osobu ne znam, nikad nisam bio na njenom blogu, no to me toliko streslo da vam ne mogu opisati.

A Nikach, Doris i ja jadne nemamo pa ono.... malo nas streslo pa prošlo.