Strpam i jastuk povrh svega u košarici.

Onda ja napravim cipele, prodam, i strpam dobit u svoj džep

Radije da se prepolovim i strpam u kakvu praznu konzervu.

Meni je gaza dobro došla i da je strpam u usta i grizem kad bi došao trud kojeg nisam mogla prodisati bez jaukanja.

Ja sam fino našminkana i držim svoje dokumente kao da su trofej, skužim to pa ih strpam u torbu.

Ne znam kako da strpam nos u neku SRPSKU guzicu i laprdam, mislim da je to tehnički neizvedljivo, ali ako je to tebi uspjevalo kod generala Tudjmana, molim te da opišeš tu tehniku.

Kako da ga neokupanog strpam u krevet?

Strpam je u džep i ljubazno se zahvalim.

Vidim da joj je to maženje jako bitno pred spavanje (veeeeelika je maza, voli dodir), možda da je pomazim u dnevnom boravku pa strpam u krevet?

Za sise tijesan (odnosno, jedva ih strpam), a naramenice se ne daju regulirati.

Strpam 90 dolara u džep i ostavim joj 2 dolara bakšiša.

Provjereni sistem je slijedeci - uzmem hotel s provjereno obilatim doruckom, dobro i kvalitetno doruckujem, na dorucku si napravim jos nekoliko sendvica koje strpam u torbu, i krenem u razgledavanje.

Osvrnem se oko sebe da vidim motri li me koji od tih trgovačkih lopova i strpam u gaće stogramsku čokoladicu K (ma što to značilo).

JEBENA PIČKA I PO odmah sam se zaljubio ali joj to naravno nisam htio pokazat... uzmem ja pecivo... stidljivo joj se nasmješim.. onako ispod obrva... prepolovim ga pred njenim očima (jer znate, nekad znaju stavit turpiju u pecivo da ti sjebu zubiće.. ali tako ti je to u našem selu, čista zabava i zajebancija... svi bi mi pozavidili kad bi barem jednu subotu naveče proveli u mom selu... nikada u gradu tolike zabave nema, mislim nisam nikad bio u gradu pa ne znam.. ja samo pretpostavljam.. ajde sad više zatvori jebenu zagradu i nastavi pisat jer si debelo skrenio s teme)... kad ono... iz peciva me ugleda hrenovka... sa lukom i senfom... mislim da tada nitko nije bio sretniji od mene na ovom planetu... strpam pola u čvalje, drugu polovicu uvalim čači da proba jel mala zna kuvat... stari mi samo pokaže palac gore... " dakle mali, tvoja je "... zažvalim je ustima punim njezinog peciva... i ona je imala nešto u ustima.. ali malo tvrđe... ne znam šta ali nagađam da su koštice od datulja u kraaterima njezinih umnjaka... opizdim joj šamarčinu da vidim kako prima udarce (danas sutra će me morat branit od vukova... drugih žena i tako to...) nabrzinu je tata izjebe da vidi jel i u krevetu dobra... kaže " sine... jebi je i ti, dobra je mala ".. ništa ja uzeo rupčić... obrišem čačinu spermu sa njezinog stomačića... i usti taj ispirim i nos... pa isti taj rupčić omotam oko kurca (naravno nemamo svi gumice na selu.. mi imamo svoje načine zaštite)... i taman da joj strpam kurac u pičku.. dobro više kurčić nego kurac... kaže ona meni ovo... " eh... mali naivčino.. ja sam samo htjela osjetit kurac tvog oca... ti se obična građančina naspram tvoga oca... koji je pravi, brkati rumeni seljak i podsjeća me na moj odraz u vodi... zato sada marš mali, da te ne vidim... idi od mene... " na to sam ja ostao PAF žena me odjebala... kako je to moguće da žena otepe muškarca u sred barenja???? dali to ima u tim vašim jebenim gradovima??? koji se to kurac događa s tim ženama??? totalno su pukle.. pukle ko kokice... otišao sam pognute glave... sjeo na kamen pored potoka... pogledao iza sebe... svjetla vatrica su ubijale noć... čuli su se još veseli usklici seljana... bila je već ponoć... zvjezde su me gledale... kako iz neba tako i iz potoka... moj odraz je bio tužan... deformiran... bacao sam kamene oblutke u potočić... slušao sam crvčke... cvrrr.. cvrrrr... cvrrr... još uvijek sam osjetio mekoću njezinog peciva na nepcu... suza je krenila sama od sebe.. ostavljen sam... sam... čača sretan... burajz sretan... đeda sretan... ja sam... ja, potok i sjećanja... stihovi moje omiljene pjesme bili su negdje u mom srednjem uvu... " podigla me iz pepela i malo mi sreće dala, pa me opet bez milosti u pepeo zakopala... " razmišljao sam o meni i njoj... razmišljao... plakao i razmišljao... skinio gaće.. i pošteno se POSRO...

Vjerojatno mi organizam nije baš sretan prerađujući sve što strpam u se tijekom dana, ali volim jesti, uživam u jelu, a dok mi ne zasmeta, mogu još malo ovako, ili?

Strpam torbu na zadnje sjedalo i utrpam se k njemu naprijed.

Torba poprimi jedan neobicni izgled pucanja po patentu pogotovo kad strpam u nju jos citavu make up sekciju Hollywooda.

Predam papirić na kojem piše lijek, ljekarka mi daje kutiju, ja je strpam u džep pa kući.

Jedno pitanje, kad sam već tu: Kako da kreiram kategoriju " Djela Isaaca Asimova " da bude potkategorija kategoriji " Isaac Asimov ", pa da sva njegova djela strpam u tu potkatekoriju? - - Άριστος Πρώτος 14:22, 14. ožujak 2009. (CET)

Pa recimo parsifal, da ja tebe strpam u karantenu, niko do tebe nebi mogo, e vidiš, ali norton ima opciju u karanteni da zbrišeš sadržaj;)

I u vrući čaj umočim " domaćicu ", tek malo da se čokolada rastopi prije nego keks strpam u usta...

Bitnih mailova za arhiviranje nemam, inače ih sve uvijek odmah nakon čitanja brišem, ako mi neki mail treba na duže vrijeme strpam ga u poseban folder na gmailu i označim ga fino drugom bojom.:) Trenutno na računalu imam instaliran outlook iz jednog jedinog razloga a to je sinkronizacija kontakata i kalendara sa mobitelom jer glupi pc suite nema mogućnost sinkroniziranja direktno online, tako da sve moram sinkronizirat sa outlookom pa onda sa outlook sa mobitelom (http://sourceforge.net/projects/googlesyncmod/ i http://support.google.com/calendar/bin/answer.py?hl=en&answer=89955).

evo ne znam gdje da strpam ovu pricu.. pocelo je polustimulirano, a zavrsilo kao prirodnjak. plan je bio klomifeni od 3 dc pet dana, u namjeri ca ih onda hranimo s gonalima ili menopurima. pocela sam s dva klomifena dnevno i pravo me verglalo.. druga dva dana nista. u medjuvremenu sam napravila UZ kod lokalne MPOvke (da ne idem bezveze kod lucija ako se nista ne razvija)

Ostaje mi još 7 dana Londona (ne mogu vjerovati da je vrijeme proletilo tako brzo, čini mi se da sam stigla prije tjedan dana, a ne 3) i trenutno mi je glavni cilj da u njih strpam što je više moguće razgledavanja i obilaženja grada.

Sad ću ja to vama razjasniti: - ujutro čim progledam najprije popijem svoju jutarnju kavu uz obaveznu cigaretu i onda ko narkoman uzimam svoju prvu dozu surfanja, guglanja, pregledavanja postova i sveg ostalog... - onda negdje poslije 12 h osjetim da sam gladna pa onda videći da više nemam vremena za pripremu punog obroka, pokupim povrće koje se trenutno nalazi u frižideru, strpam ga u patent-lonac, ulijem prst vode, posolim, popaprim dodam 2 - 3 žlice maslinovog ulja sve stavim da zakipi, nakon 5 - 7 minuta isključim plin i pustim da se još samo od sebe dokuha.

Pa se ulovim kako do podneva zaboravim na doručak i onda strpam nešto u sebe tek da ne vrisnem od gladi.

E vidite, ja sam javno i literarno odvratno škrt, spreman prigrabiti sve, prodati sebe sam sebi i kupiti se od sebe, samo da nikome ništa ne ostane od mene, samo da se strpam u vlastiti džep i tu, u znoju u gvalji bogatstva taložim sebe po sebe, dok mi me ne ukradu i shvate da ne vrijedim ni pišljiva boba.

imam tu sreću da sve što strpam u sebe (a strpam) spržim jednostavno se jako teško debljam, brz metabolizam, takva genetika... mogu ja puno i fino papat, nego se moj dragi brine da ćemo cijele naše plaće morati potrošiti samo na hranu:))) sad kada počnemo zajedno živjeti.... jer i on i ja jedemo nenormalne količine hrane... pusa (Teta Dany 18.01.2008., 00:17:26)

ima jedna stvar koju sebi nikako ne mogu objasniti. jedino što mi se u svemu tome javlja kao logičan odgovor je fizika i fizički zakoni. one fore minus i plus se privlače. ma ja, ko da se lipim na ' pogrešne ' ljude. evo prekjučer bio u svatovima. i ja odma uz tamburaše. a tamburaši su bili osječani, i kad sam im otpiva ' grad na dravi, danas slavi... ' bilo je gotovo. neraskidivo prijateljstvo koje je trajalo do 5 ujutro, kad su odlučili da neće svirati više. a ja bi samo zbog njih svira do podne. bilo je frendova u mom životu, za koje sam ostavlja sve svoje poslove i užitke, zbog jedne riči. zbog toga jer su bili u potrebi. ne moram ni pisati, da sam zauzvrat, u situaciji kad sam ja bio u takvom stanju, dobio ništa. ali sve to ide u službu prijateljevanja. i tako sam ja to sebi objasnio. ali isto moram priznati, da nakon toga više nisam bio isti. davno čuh usporedbu ' ljubav i prijateljstvo su poput konopca. prekineš li ga i ponovno pokušaš spojiti, ostat će čvor '. tako to nekako kod mene ide. ispadam zlopamtilo, znam, ali to nije svjesno. jednostavno distanciram se unaprid, a onda ostalo je sve po logičnom slijedu. gledam ja i blog. i nevjerojatno da po n-ti put kod pozoya vidim ' jajduk ', i da se uznemirim. odem kod trill, a ona stavlja link na taj tekst i onda me malo boli. onda čitam gaju u komentru i spominje onaj transparent o zagrebu kao najvećem ratnom profiteru. i ja kakav jesam već sam krenuo osuditi to sve, ali onda, zapitah se ' zašto? ' kad svi moji blog prijatelji, koji navijaju za dinamo, nisu imali potrebu komentirati ono prase. nitko, pa barem zbog mene, nije pokuša staviti jednu crticu objektivnosti. sad se sigurno pitate, ' a zašto bi? ' pa ovo su vaši trenuci sriće zašto sad misliti na druge? e, pa tu se razlikujemo. ne dižem ja sebe u nebesa, niti mi je to cilj, ali ima ljudi zbog kojih razmislim prije nego što nešto napišem ili kažem u njihovom društvu. pa mi je brandnewgirl, bila korektivni faktor kad sam htio napisati nešto o srbima, jer nisu svi isti, a zašto se onda uvik ravnati po lošijim? pozoya se uvik sitim kad pričam o dinamu. mislim, da i on može reći koju o mojim stavovima i komentarima o svim onim utakmicama što smo ih gledali ili posli analizirali. postoje vrlo važni ateisti u mom životu, zbog kojih neću biti toliko tvrd u nekim izjavama vezanim uz crkvu. ovo se sad može protumačiti kao licemjerstvo, jer kažem jedno, a možda mislim drugo. želite tako misliti? mislite. neko se osjeća prozvanim? ma nek bude slobodno. uopće me nije briga. pa mogu ja biti i ko svi ostali dosta mi je više moje matere i one ' sine, nikad ne zatvaraj vrata guzicom '. i da slobodno možete prekopati arhivu i uhavtiti me u laži. da, sićam se onog svog opisa doživljaja zadrove proslave prvaka nakon 19 godina i ljut sam zašto nisam pisa o tome kako su božo miličiveić i ekipa krali prvenstva zadru svih prijašnjih godina? zašto nikad nisam priča o franjinoj croatiji? zašto metković nije posta prvak hrvatske u rukometu? zašto je sav kapital u zagrebu i u njegovoj okolici? zašto je ' tuga s juga '? zašto... zato jer među ostalim, znam i vas, i znam da vam ne bi bilo drago da vas strpam u neki ružni koš.

Ma preslatki su, kad nas troje ostanemo sami ujutro kući, strpam ih k sebi u krevet i to je onda prava uživancija, samo je problem sada što već postaju međusobno ljubomorni pa jeli jedno uzmem drugo počme plakat i obrnuto, tako da me to jedino izluđuje pa ako jednom posvetim više pažnje počme me gristi savjest.