Zove srce gluho i studeno topi, a s nebeskom suho rosom milo škropi.

Tu se pramalitje rajsko uvik mladi nit venut zna cvitje, koje se prisadi, nego po naravi našeg suncokreta k višnjem od ljubavi suncu se okreta: mučene ružice, đurđic tihi i mili, ponizne ljubice, neoskvrnjen lili; drvce božje mirno i suncokret srićni, sunce slideć virno, njem u svemu slični; rožmarin trpeći, u vrime studeno ufanje uzdržeći živo i zeleno; tulipan pobožan, gori usta dižući, kako jest uzmožan k Bogu uzdišući; vesele iskrice od ljubavi, koje svite se i lice dižu u nebo svoje; vinci od metika, kojih u po zime zelena bi dika stalna svako vrime; svake karanfili vrsti i lipote, kakve jesu bili na zemlji dobrote.

Tim, koji cvilite u ognju ljuvenom, i oganj hudite u ledu studenom, ne scijente, da je led, sve što je studeno; ima lik svaka zled; ni je sve medeno, što slatko tko scijeni; a željam ljuvenim sve uzde puštat ni.

Ljeti je najviše puhala studena bura sa golih brda, redovito iza kiše, pa bi postalo tako studeno da bi Mrkodočani bez sumnje obukli topliju odjeću samo kad bi je imali.

Bilo je studeno, ali ne i neugodno.

Nista se ti nemoj sekirat, to si ti samo nocas spava otkrijen pa ti je bilo studeno.

Ovo studeno sjevernjačko i germansko djelo s neviđenom strašću odgledali su vrući Sicilijanci

I nek je bila bura, i nek je bilo studeno, i nek smo skakutali i drćali, ali se Pjaca nije priskakala.

Sto pak se rijeci kao VISOKO, GRAD, STUDENO, itd. tice, to su jako stare rijeci, pa se one prosirene skorom kao i DA i NE

Jednostavni ljudi ne poziru uopće rado u budućnost, tek se katkada kojemu svidi razmišljati o jesenskom vremenu bude li jasno ili kišovito toplo ili studeno.

- U tom i braća pritiskahu na mokro, studeno i pomodrelo lice i ruke svoje tople ručice i glačahu mi mokre vlasi.

Frigidnost kao nešto što označava hladno, ledeno, studeno, Frigidnost kao strahovita blokada kvalitatne seksualnosti, kao žalosna tabu sfera mnogih žena (rijeđe muškaraca) koja još uvijek vlada kao mračna sila našim putevima.

Dočekuješ ih: konjanike vatrene, iz imotskih pejzaža, i namireš im ovaj studenac: ne tek pojilo studeno, nego prsa živodajna.

Imam ugovor do studeno 2006, a poznato je da sam priej pet godina poceo ugovoriti i uplacivati prvi DPS i tako je svih pet godina brzo proslo i evo me tu sam ovdje gdje sam ja tu.

Bilo je predivno jutro mjeseca studenog, tzv studeno jutro.

Oholost je loša stvar, a u siromaha je još gora studeno je i pada snijeg, a ti si u mokroj haljinici, k Od kuda toliki pozivi i tvrdnje, čemu to, o ti moj brko, kuća ti je kao radina paučina. 2320 Koliko si sa skromnošću svoju dušu prosvijetlio, kaži mi

- Meni vani već počima biti studeno - reče stiskajući svoj šal oko ramena i prsa.

Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći... sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka... ali idemo dalje... u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina... u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi... galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe... jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna... grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom... grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani... hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni... ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro... truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima... rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza... vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk... polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu... preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku... DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata... i sada se stvorila kolona... a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili... iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu... pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje... s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku... ne kužim... pusti ga da se igra, a kada se djeto k ' o djete zasere, izderava se na njega... jadno djete... policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem... opet neko sranje... pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu... opet samo gluposti u novinama... jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima... da li nas evropa još može malo dublje primiti... ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati... Da, da... samo donesi... lovu ću ti dati kada se vidimo... o čemu to konobar priča?

Mješoviti zbor Studeno iz Slovenije, osnovan 2002. godine (dirigentica Saša Crnobrnič), ženski zbor Rasa iz Latvije, star sedam godina (dirigentica Aira Birzina), i mješoviti zbor Sol Oriens iz Mađarske (dirigentica Agota Feher Kiss) koji je i najstariji sudionik na ovom festivalu, osnovan 1990. godine.

Bilo je studeno i zato mrzim zime.

Županijska skupština Splitsko-dalmatinske županije polazi od Izvješća Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. studeno... više

Nakon 50 minuta laganog hoda dolazimo do izvora Studeno vrilo.

Sam naziv Studeno vrilo dobilo je po izuzetno hladnoj pitkoj vodi.

Danas je izvor Studeno vrilo mjesto gdje planinari i izletnici vole zastati i odmoriti se, kao što to i činimo ovog puta.

Život prolazi poput oblačića vlažnog daha u studeno jutro.

Hm - zaviri joj studeno doktor Laca u oči.

No, ako ste se prepali okusa gume u vašem piću na američkom engleskom ova riječ ima još jedno značenje, a to je studeno piće.

Nedaleko od Medvedgrada prema sjeveru, kraj druma koji vodi k sv. Jakovu, nalazi se studeno vrielo s bistrom tekućom vodom, kod koje stajaše negda, kako narod pripovijeda, marof i mliečnica Crne Kraljice, a pokraj vriela njezino kupalište.

I tek nakon doručka s Uskrslim, kada je svima sve već bilo jasno, kada su se snažni dojmovi pomalo slegli, a Petar uz žeravicu možda već i ugrijao i osušio, i od skoka u more, i od znoja napora izvlačenja mreže, a možda se sjetio i žeravice od neku večer: " A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se.

E, znaš u gori smo; ovdje ti je uvijek studeno, pa da ti istinu kažem, uznojio sam se putem.