Koji cinizam, ljudske žgadije, žal podbočniku Igoru Šipiću, kako mu se smiju na poemu, kako nema odziva na nju, dakako da nema kada je debelu godinu prije izdana, promovirana, medijski propraćena, otišla kao prijedlog za lektiru za srednje škole u izdanju MH Zadar, i Privlačice iz Vinkovaca, poema Ustani kada kažeš Vukovar, Nikole Šimića Tonina, bolesnik, samo takvi ljudski šljam, Hemingway iz Zemunika Donjeg, uz iziđanu zadužbinu, u Zemuniku Donjem, memorijalni centar s tisuću i više kvadrata, što je samo stukao novca gradskih donacija u to, s spomenikom ispred, nešto manjim od onog u Kumrovcu, samo što je Broz zagazio a on na njemu debelo se zamislio, kad već nismo mi, zadarskome književnome klasiku, najnagrađivanijem hrvatskome književniku, koji ima više književnih nagrada nego svi znameniti hrvatski književnici zajedno, Tomislavu Marijanu Bilosniću, za dvjesto deseti skribomanski književni copy pejs naslov, prepjev poeme Nikole Šimića Tonina: