Ono što nam s današnje hiperrealistične perspektive pragmatična čovjeka novijega doba djeluje kao opera za djecu, u svoje je vrijeme u godinama nakon strahota Prvoga svjetskog rata (u kojem je sam skladatelj i sudjelovao) stvarano kao bajka za odrasle, kada je udaljavanje od okrutne zbilje bila nužnost koja se očekivala od umjetnosti.