S druge strane, precepcija " malog " je ogranicena svojstvom prirode koje opisuje Heisenbergova relacija neodredjenosti, koja govori o tome da nacin na koji provodimo eksperiment direktno utjece na njegov ishod, ili, krace, da ne postoji nacin da dobijemo sve informacije koje nam trebaju da bi mogli dovoljno precizno istraziti npr subatomske cestice.

" Svako posvećenje privlači u tijela posvećenika subatomske čestice - doslovno svjetlost.

Tako su bile otkrivene tri subatomske čestice: elektron, proton mase 2000 puta veće od mase elektrona te napokon alfa-čestica, mase otprilike četiri puta veće od mase protona.

Fizičari ovu česticu smatraju ključem za razumijevanje svemira jer bez mase, subatomske čestice ne bi se mogle spojiti u atome koji tvore sve u svemiru, već bi samo letjele naokolo pri brzini svjetlosti.

oni koji bi putovali letjelicama ne bi bili puno ispred nas - viši stupanj, ali praktički isti vid tehnologije. pa na zemlji s našom tehnilogijim donekle možemo ' ' teleportirat ' ' subatomske čestice.

U ovom slučaju znanstvenici su dokazali da promatrač/znanstvenik može svojom sviješću, tj. mislima djelovati na kvantne čestice, recimo subatomske čestice ili elektrone na razini mikrokozmosa.

Sama ta spoznaja o tome koliko je naš svemir i svijet uređen, ne na razini onih jednostavnih slika o pločama na leđama kornjače, nego na razini vrlo detaljnih opisa subatomske strukture tvari, je vrijednost sama po sebi.

Osim virtualnih fotona, tu se manifestiraju i neke druge subatomske čestice koje se u fizičkom stanju zadrže samo trenutak i ponovo nestaju u praznini.

Atomi i subatomske čestice manifestiraju se u raznim tzv. agregatnim stanjima, tekuće, plinovito, kruto i energija (val = frekvencija, titraj = vibracija, foton = svjetlost i plazma = eter), dakle atom je sva agregatna stanja materije i sva agregatna stanja materije jesu atom.

Upozorava nas i da pod Čuda tehnike ne ide naslov Hadron jer su hadroni subatomske čestice, a to što se akcelerator o kojem je u tekstu riječ naziva Large Hadron Collider ne može biti opravdanje za pogrešan naslov.

Sve što možemo vidjeti, sve što ima neki oblik, zadržava taj oblik jer je sastavljeno od sitnih čestica - molekula, oko kojih se kružno gibaju sitnije čestice - atomi pa subatomske čestice, a sve to zajedno neprekidno titra.

Kultno djelo, sasvim nesporno u pogledu otkrića i činjenica subatomske fizike, na revolucionaran način spaja dvije naizgled nespojive discipline.

Temelj je te teorije da sve subatomske čestice imaju svoje " superpartnere " čije postojanje tek treba dokazati.

Kada odbacimo subjektivitet, i prihvatimo spoznaju, kako ju Wolinsky naziva, ' ' temeljne razine, subatomske razine ' ', tj. prihvatimo nepodijeljenu cijelinu, cijelovitost koja se krije iza svega, tada shvaćamo da smo mi promatrač, ali i ono što promatramo.

To je ista razina vjerojatnosti koju ima i ovogodišnje proslavljeno otkriće Higgsova bozona, ili subatomske čestice koja mu nalikuje, u CERN-ovu istraživačkom centru u Ženevi.

Vincente: ' Koji k... uopće znamo? ', VBZ, Zagreb, 2006: odlična knjiga o nagovještajima subatomske fizike i drugih znanstvenih istraživanja o utjecaju uma na materiju.

To je pitanje na koje fizičari ni danas ne znaju odgovor; čini se logičnom pretpostavka da postoje propagatori, neke subatomske čestice koje putuju tamo-amo i obavještavaju atome o njihovoj okolici.

Osim toga, ako gledamo strukturu materije, onda je jasno da je ona itekako šuplja (u atomima najveći dio volumna zauzima elektronski oblak; postoje i subatomske čestice kao kvarkovi itd.).

Kvantna fizika međutim opisuje polje nulte točke kao kolektivnu energiju, koju otpuštaju (virtualni fotoni) sve subatomske čestice u svemiru kako padaju natrag iz stanja pobuđenosti u svoja temeljna energetska stanja (nazvanu Lamb pomak po Willis Lamb-u).

S druge strane subatomske čestice posuđuju energiju (virtualnih fotona) iz polja nulte točke, koja ih gura u stanje više energije.

E sad dokazuje li to tamnu tvar ili tamnu energiju, tamna tvar bi trebala biti ko neka spužva koja upija tamnu energiju i tako guta ' supstrat ' svemira, procjene su da te tamne tvari ima postotak (http://map.gsfc.nasa.gov/media/080998/index.html), pitanje je sad koliko fotoni i druge subatomske čestice uspore kroz nju i kako onda sa sigurnošću izračunavati udaljenost između galaktika a time i njihovu starost kao i svemira samog i na kraju i brzinu širenja.

Znanstvenici CERN-a u Švicarskoj otkrili su subatomske čestice koje su brže od svjetlosti.

E, stradasmo.), ali nastojim njegovati osjećaj čuđenja, što češće se prisjetiti da ovo što vidim oko sebe predstavlja tek djelić sveukupne Stvarnosti, od one subatomske do kozmičke, da se zadržim samo na materijalnoj stvarnosti.

Danas je zamislivo da već sljedeća generacija ubrzivača čestica bude u stanju stvoriti subatomske crvotočine koje će živjeti dovoljno dugo da čestice kroz njih izvedu brz uzročni skok, tj. minijaturni put kroz vrijeme.

Znanost nas uci da je najmanja cestica atom, najnovije subatomske cestice.

Zbog ovog ograničenja, subatomske čestice se u moćnim akceleratorima poput CERN-ova Velikog hadronskog sudarača mogu ubrzati do brzina koje su blizu brzine svjetlosti, ali je nikada ne mogu dostići niti nadići.

A da kojim slučajem nismo, dali bi se subatomske čestice prestale privlačiti.

Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) sudjelovali su, među ostalima, u istraživanjima CERN-a koja su dovela do otkrivanja nove subatomske čestice s obilježjima Higgsova bozona, popularno nazvanog " Božja čestica ".

Što su onda subatomske čestice, imaju li one uopće dimenziju?

Utvrdimo li da subatomske čestice zapravo nemaju fizičku dimenziju, od čega se zapravo vidljivi svemir sastoji, tko smo, gdje se nalazi bit našeg postojanja gdje su, konačno, granice našeg poimanja?