I baš takav dan, napeto, preskačemo jedni druge, sudaramo se, isprika preko neke stvari i konačno pao mrak.

Tek kada shvatimo kako Svjetlost grije, preuzima od nas sav teret pod kojim se grbimo i lomimo, pa još povjerujemo da se nemamo čega bojati hodajući stazom koju On osvjetljava... eh... onda možemomirno otići, bez bola, žalosti za nečim imaginarnim, nečim što je tako beznačajno u kratkom treptaju života ovdje gdje se jedino trebamo naučiti hodati a da se ne sudaramo s drugima poput nas i sa samima sobom...

Evo, moj krajnji stav je zapravo da u odnosu sa bliskim ljudima treba uzeti sve ono što prolaznicima ne opraštamo - u obzir - naravno, ne do te granice da se rasteže pitanje vlastite opstojnosti i slobode, mira i spokoja obitelji. (Ponekad i prolaznike treba shvatiti kao živote, a ne tijela s kojima se sudaramo... ja sam to naučila na teži način, vlastitom adolescencijom i glupošću rade umišljene dobi pune sebe.)

Jednostavno, zato što je kapital najvažnija činjenica, s kojom se svaki dan susrećemo, sudaramo ili spotičemo o nju, i to kad smo budni i kad spavamo, kad radimo i kad se odmaramo.

U kući ima dosta Faca ali sam već naviknuta na njih tak da više ne znam kak ih gledam ko susjede ili poznate; uglavnom se sudaramo

A i mi prolaznici se po cilom gradu sudaramo sa praznim stolicama štekata svakojakih kafića na svakom koraku pa ko nas pita

U XX stoljeću sudaramo se s paradoksom: s jedne stane se gotovo sva estetska misao u užem smislu (dakle ona koja se prepoznaje i samoodređuje takvom) vrlo malo zanima za pitanja osjećaja, uzetog u njegovoj autonomnosti i nepodređenosti drugim instancijama; s druge pak strane oni koji u žarište svojih refleksija postavljaju upravo osjećaj, nemaju puno veze s estetikom, i ako se izričito ne ograđuju od nje, tada su bar potiho uvjereni da se ona nipošto ne zna na pravi način poduhvatiti osjećaja (i umjetnosti).

Nema je već sedam mjeseci i mislio sam kako je krajnje vrijeme to učiniti, da se djeca i ja ne sudaramo neprestano sa njenim duhom.

No, mi se i dalje sudaramo s istim problemima.

Jutro je svanulo u čas i nenaspavani sudaramo se po hodnicima trapavi u žurbi na putu do kupaone.

Osim po nošnjama, zvončarske se skupine razlikuju i po plesu. Neki cupkaju ili skakuću, a mi gremo levo-desno, dva, tri koraka i onda se bočno sudaramo.

Društvena korist od investicija spada u nešto najvažnije, i s tim se sudaramo svako malo u praksi.

Koji dok se sudaramo shvatiti nećete

I tako u samoći volimo i snatrimo, a u zajedničkim se trenucima nevješto sudaramo s daljinama između nas.

Kod mene Darling ne stoji spreman i ne koluta očima, mi se zajedno sudaramo trčeći po stanu i koliko god da žurimo, uvijek smo na knap s vremenom.

Kada sudaramo ione na većim energijama LHC-a, istražujemo manje veličine i udaljenosti, kao s povećalom, a gluoni igraju važnu ulogu u tim zbivanjima, rekao je član tima ALICE John Harris sa Sveučilišta Yale.

A mičem se van jer je kuhinja premalena da se nas dvoje sudaramo i mimoilazimo.

Nemamo mnogo suvremenih tekstova, drama iz našeg susjedstva, o ljudima s kojima se sudaramo u tramvaju, haustoru, koje viđamo po domovima zdravlja, u trgovinama, ukratko nema dovoljno priča o običnom malom čovjeku.

Trčanje se čini boljom idejom jer se brže stigne do zaklona, međutim prilikom trčanja se sudaramo sa većim brojem kapljica.Bocci smatra da sve zapravo ovisi o mnoštvu drugih faktora, poput smjera vjetra, tjelesne građe osobe koja trči i slično.

Sa šestom godinom bračnog staža krivulja sreće strmoglavljuje se: sudaramo se s odgojem djece, razočarenjima u odnos od kojeg smo puno očekivali, bolno se suočavamo s realnim životnim problemima.

Tamo smo: Karachi, Lahore, Delhi, Pushkar, Pondicherry - njuškamo i kušamo nepoznatu šarenu, pikantnu hranu na bazaru, sudaramo se sa slonom, prisutni smo na rođendanu male Šanti i zapanjeno stajemo pred pitanjem dječaka Krišne: koji je dio svijeta sad prazan bez tebe?

Isto se tako sudaramo se s činjenicom promjene i ne-stalnosti onog trenutka kad priznamo postojanje osjećaja i potreba drugih.

U biti, danas se nalazimo u situaciji u kojoj se kao društvo/građani sudaramo sa neispunjenim visokim očekivanjima od demokracije kao sustava.

Ako modernizaciju prometnica ne bude pratila i modernizacija ostalih društvenih sustava, čekat će nas isti problemi s kojima se i sada stalno sudaramo.

Odlična aplikacija koja će pomoći svima nama koji pišemo dok hodamo i sudaramo se s nedužnim prolaznicima

S njihovim dopuštenjem citirat ću iz izjave kolege blogera Dragutina Lesara Slavici Lukić vrlo kuriozan i znakovit detalj (i link naveden u postu Referendum naš svagdašnji Aleksandra Hatza-a) koji razotkriva svu besramnost problema s kojom se svako malo sudaramo:

No ja znan da se ne sudaramo u poimanju stvari i nije nam meta slična.

Mi zapravo dolazimo do jednog pravnog kolapsa, opet se sudaramo sa zdravim razumom i evo ja ne znam što napraviti u toj situaciji osim da se hitno moraju mijenjati neke zakonske odredbe kad je u pitanju funkcioniranje jedinica lokalne samouprave jer ovaj način inaćenja, samovolje, bahaćenja bez posljedica jednostavno nije dobro.

Kada je riječ o vrijednosti transfera, zasad se sudaramo s proturječnim informacijama.

I tako izgleda da smo žrtve Lewis Carrollovog prokletstva: Ovdje, kao što vidiš, koliko god da trčiš i dalje ostaješ na istom mjestu. Kada odvojimo trenutak da zastanemo, sudaramo se s pitanjem o tome da li prosto zadovoljenje vlastitih potreba daje adekvatan smisao našem poslu.