S druge strane, publika koja ide u kino, ne da bi uzdisala zbog lijepe fotografije ili čarobne vještine u sugestivnoj primjeni uvriježenih postupaka, nego da bi se koliko god je moguće duboko identifikacijski prepustila spretnoj filmskoj narativnosti, zapravo i nije odveć sklona tu svoju duboko uvriježenu, pa čak i vremenski određenu naviku snažna dvosatnog sudjelovanja u virtualitetu, remetiti prekidima, kao što je podjednako nezadovoljna kada se za projekcije kakva napeta filma iznebuha prekine iluzija zbog nestanka struje ili kvara kinoprojektora.