Nibiru je u fokus javnosti doveo Zecharia Sitchin svojim knjigama temeljenim na proučavanju starih Sumerana, a trebao bi se kretati u izduženoj eliptičnoj putanji iza Neptuna, s prolaskom kraj Zemlje svakih 3600 godina, prenosi metro portal.

Sjetim se samo davno " izumrlih " civilizacija, ali ne onih sumerana, egip č ana, rimljana, nego onih, za č ijem se postojanjima jo š i dan danas lome koplja, onih MU i Atlantide, o kojima se samo š u š ka u povjerljivim krugovima... na kraju nestali su i oni, cijeli je ciklus krenuo ispo č etka.

Izložba se sastoji od 3 cjeline a predstavlja povijest piva od Sumerana, Egipćana i antičkog svijeta do proizvodnje piva uz hmelj.

Oni, koji su čitali knjge od Zeharije Sitchina, sigurno su upoznati sa predajama Sumerana, prve poslijepotopne civilizacije.

Povijest držanja riba u akvarijima seže do drevnih Sumerana.

Ječam je zauzimao i glavno mjesto u prehrani Sumerana.

U drugome dijelu prelazimo povijesno od samih početaka, prve prave civilizacije Sumerana i njihovog uzgoja vlastite hrane koja je ironično postala njihova propast i dolazimo na recentnije događaje čovjekove prošlosti koje su obilježile biljke.

U dugom filmu, ZAKONA NEMA, nema ga uopce, niti civilizacije... ljudi su prepusteni najprimitivnijim oblicima ponasanja i vecina zaista se i prepustila, a ja sam uvjeren da bi to tako bilo i u stvarnosti, evo uci nas tome posljednji rat na nasim prostorima gdje smo bili okruzeni " ponosom civilizacije " pa znamo sta se deševalao, a kamoli da CIVILIZACIJE VISE NEMA... e pa u takvom jednom okruzenu pojavit ce se neka skupina koja ce zadrzati neke moralne vrijednosti, pa Bože to nas je i dovelo do stupnja drustva danas preko Sumerana, e pa ta skupina brani tu naftu, vjeruje jos u moral... i ne vidim tu nista " trashy ".

imam saznanje da su bibliju pisali leviti, zidovska svecenicka obitelj, na 1. izgonu iz izraela, kada su zavrsili u mezopotamiji.....: ne zna: kao da su jedan dio znanja mogli od sumerana preuzet: misli:

Zašto od pamtivijeka, od samih početaka ljudske civilizacije, od prapovijesnih lovaca, preko Asiraca i Sumerana, Babilonaca, Homerovih Grka i srednjovjekovnih kraljeva i vlastelina, sve do modernih diktatora - uvijek neki moćnici love nekoga ili nešto, uvijek su u lovu na krzno, uvijek traže krzno da bi se njime ogrnuli?

Ključ za razumijevanje ove ključne činjenice leži u priči o Enkiju..., nalazi se na glinenim pločicama sumerana,... koji je drijemao i probudio se da bi ga izvjestili kako su bogovi odlučili stvoriti adamu... - kada Sitchin govori o bogovima misli na Nefile, tj. anunnakije, tj. izvanzemaljce... Njegov je zadatak bio pronaći način kako da se to učini.

Mittovi ostalih naroda koji su došli nakon Sumerana.

Križ je pronađen kod Sumerana, Babilonaca, Egipćana, Afričkih plemena, drevnih Europljana, Maja, Azteka i drugih.

Kroz povijest monoliti su za mnoge civilizacije bili simboli približavanja nebu i nebesima i svaku, za nas, poznatu civilizaciju monoliti su bili vrhunac ondašnjeg građevisnkog umijeća s izuzetno jakim simboličnim i duhovnim značenjima od Sumerana, Egipta, Indije, Engleske pa do danas vjerojatno najpoznatijeg monolita novijeg doba onog u Washingtonu.

Sitchin nam je približio bogatstvo Sumerana, a to su njihove glinene pločice, na kojima su nam oni prenijeli svoje znanje.

Samo ime Sumerana utonut će u zaborav i neće se više spominjati sve dok pred zapanjenim arheolozima 19. stoljeća ne počnu izlaziti na svjetlo dana sumerski gradovi, sustavi za navodnjavanje, ogromni hramovi i tisuće glinenih pločica ispisanih slikovnim i klinastim pismom.

Dakle, nisu li po Bilignu Elohim, zapravo ono što su Anunnakiji po predaji Sumerana, a što nam je približio pokojni Sitchin?

Ovo oko hermafrodita, Venere zvane Lucifera - pada mi na pamet - što je s rodovima mjeseci, vragova, anđela, arhanđela, " bogova ", planeta kod Sumerana, Židova, Perzijanaca, Indijaca, Kineza i ostalih (u nas je Venera i veljača ženskog roda...) - i kako ide eventualno ta podjela što se dobra i zla tiče?

Povijest piva nastavlja se preko Sumerana, Etrušćana, Rimljana i nordijskih naroda.

Sam Sitchin, kao dobar pozbnavatelj Biblije je ustvrdio da zapravo početni dio Biblije je preuzeo mit Sumerana o postanku svijeta.

1. STVARANJE I POTOP Mitovi o stvaranju i potopu su najrašireniji, a preuzeli su ih skoro svi ostali narodi koji su se pojavili poslije Sumerana.

No, ako uzmemo ozbiljnim predaju Sumerana, tj. činjenicu da su nam ostavili podatak da su Anunnaki, rasa izvanzemaljaca, koji su zapravo naši stvaraoci, imali baze na Marsu, zašto ne bismo pomislili da je određeni broj Anunnakia ostao u tim bazama nakon što je njihov matični planet izašao iz naše galaksije.

Naravno, vjerojatno je tu bilo puno i grešaka, usred uvjetovanosti i složenosti bića mnogočim - od toga što je pojeo pa nadalje - ali generalno " mudraci " su gledali zvijezde i gradili religiju od tih priča, ako Enlil i ostali još od Sumerana, opisuju sve te promjene u raznim alegorijama koje su bile Biblije svoga vremena...

Sitchin potkrepljuje teze tumačenjem arheoloških nalaza i mitologije Sumerana.

Ako je istinita k tome informacija po kojoj je i Papa Ivan Pavao II bio prvo malo do rozenkrojcera, pa onda doživio mistični doživljaj pa se tek onda zaredio - tako je utjecaj te astrologije u svijetu kršćanstva i polukršćanstva od određivanja dana Uskrsa pa slavljenje kojekakvih svetaca uvijek ostalo povezano s istim " mitologijama ", a zapravo kozmologijama još od vremena Sumerana - i Egipćana koji su im u doba Rima još uvijek bili konkurencija pa ih je sve trebalo pobiti kao što je židovski kralj u jednom trenutku svoje astrologe...

Na glinenim pločicama starog Sumera, a poslije od Sumerana prepisanu u Stari Zavjet - nalazimo priču o prvom grijehu, te istjerivanju Adama i Eve iz... (Pročitaj više)

Ko ne viruje, nek se siti starih Egipćana, Rimljana, Kineza, Sumerana, Maya.... (jesan li dovoljno nabrojija?)

Kako je danas petak, a još k tome i trinaesti (broj kojem se od Sumerana pridaje magičan predznak nesreće) tako će ova tematska večer biti u znaku horora, rekli bismo strave i užasa.

Nakon 16 godina sam ugledao Đuru u pozadini i polomio se od smijeha, odmah se sjetim Sumerana i Karla Habsburškog.

Teški posao pastira zahtijevao je hrabrost, budnost i postojano čekanje, što je za Istok karakteristična slika pastira koja se prenosi u tekstovima na kraljeve po dvorskom stilu Sumerana, Babilonaca, Asiraca i Egipćana.