2. HAJDUK: Hajduku predviđam 2. poziciju na kraju prvenstva, iako dok ovo pišem kroz glavu mi prolazi misao: " Nema šanse " Kada se zadnjih godina spomene Hajduk, to me neodoljivo podsjeća na neki dvor iz srednjeg vijeka, gdje je kralj umro (pod sumljivim okolnostima) i sad se svi bore za krunu i sapliću si noge.Hajduk je svojim navijačima religija, život, imaju nevjerojatnu podršku, ali, bez uvrede, imaju i totalne, ovdje ide piiiiiiiiiiiii..., u upravi.Pa tako imamo Dalmaciju, regiju koja je dokazano rasadnik talenata, ne samo u nogometu, pa imamo u reprezentaciji pola igrača s korijenima iz Dalmacije, koji su na neki način povezani sa Hajdukom, a Hajduk grca u dugovima.Pa dolazimo do toga da se preko Radoševića klub spašava kroz A reprezentaciju.Hajdukov trenutni kadar ne ulijeva povjerenje da zaista mogu izboriti 2. mjesto, niti Europu, ali ima jedan drugi aspekt.U našoj ligi ima dovoljno klubova i igrača koji podlegnu pritisku imena HAJDUK, i navijačima, bilo kao domaćini ili gosti pa bi Hajduk na krilima stare slave mogao živjeti još neko vrijeme.Obrana sa Blaževićem, Milovićem, Maločem, Milićem, uz Vršajevića i Jozinovića, uz odličnog Limu (gdje taj čovjek zapravo igra??? Još nije branio jedino) čini sasvim solidnu, zapravo odličnu postavu, i Hajduk nebi smio primati puno pogodaka.i to je najbolji dio Hajduka, obrana.A to nije igra Hajduka Hajduk je bio najbolji kada je nošen navijačima napadao, napadao, napadao... Taj klub je proizvodio napadače i davao ih okolo, a sada je spao da mora on uvoziti (Vuković, Maglica, Kouassi). Hajduk ima Andrijaševića, i on bi trebao biti taj koji će izrasti u vođu i motor pokretač, spona obrane i napada.Caktaš je naglo poletio, i brzo sletio.Ako bude odabrao prave visine leta, mogao bi se priključiti Andrijaševiću i pomoći klubu, a time i sebi.No ovim igračima je uprava, znači njihova obitelj najveći neprijatelj.krenuvši od samog trenera Krstičevića kojI ima neki iritantni stav, pa do kancelarija gdje se nezna ni tko pije ni tko plaća.