Sunce obasjalo slavlje Reala i njihovih navijača u Madridu

uh konacno se docepah interneta kuci ko da me je sunce obasjalo a ne ozracio USB wireless adapter

U subotu 14. svibnja 2011. g. proljetno sunce obasjalo je proslavu 100 - tog rođendana naše najstarije draganićanke Veronike Vučković iz Lazine.

Moram se vratiti u stvarnost i završiti posao.Sad kad me sunce obasjalo... sve mi je lako...

Nakon " mračnih devedesetih " uslijedilo je svjetlo na kraju tunela, demokratsko sunce obasjalo je Hrvatsku i u Haag odvelo najveću elitu hrvatske vojske.

Vjetar se stišao, oblaci razišli i sunce obasjalo snijegom pokriven Zavižan.

Kralj ne ču kako su zazvečala gradska vrata, i ne vidje kako je sunce obasjalo otoke.

Sa svim ovim Ani se činilo da ju je sunce obasjalo.

Rano bi sunce obasjalo volove i zeleni bršljan po razpucanih zidovih.

S obzirom da nam je jutros sunce obasjalo ured DNA portala, ovaj Bulletin ćemo za razliku od ostalih, početi u nešto svijetlijim tonovima, tonovima koji više pristaju proljetnoj atmosferi u koju smo zaplovili prije nekog vremena ali nam padaline ne dopuštaju da se opustimo i krenemo laganim stopama prema ljetu, godišnjem dobu kojeg, nakon duge i snijegom bogate zime, svi s nestrpljenjem očekujemo.

S besmislenim papirom ponovo tumaram kroz grad i u Parkuši - k ' o da me je sunce obasjalo - naletim na Gorana Bregovića.

Podnevno sunce obasjalo je fresku Maeste Simone Martinija, zlatne aureole svetaca koji su se susreli pod baldahinom lagana crno-bijelo i crvenog tkanja i gdje odskače dlakavo tijelo Ivana Krstitelja.

Ali zato s nadvožnjaka na autocesti " puca " krasan pogled odozgo na istok i na zapad - posebno prema " Brloškim Rastokama " na Babića mostu ispod katoličke i pravoslavne crkve (koje je u jednom trenutku kroz guste oblake isto sunce obasjalo odvojenim zrakama - podsjećajući na nedavni ekimenski tjedan molitve za jedinstvo kršćana).

On je to što je vidio interpretirao kao brda i doline koji su bacali sjene ovisno o tome kako ih je Sunce obasjalo.

Otkad nas je sunce obasjalo demokracijom, sve je otišlo u vražju mater prikaži cijeli komentar

Prošli dan mi je bio i prošao zanimljivo, ha, ha, ha... nisam izašla iz kuće, iako je sunce obasjalo grad...

Jutros je sunce obasjalo naš mali grad.I jučer je sunce nenadano obasjalo posljednje počivalište drage nam sugrađanke Brigite, čiji je život prekinut u djeliću sekunde.Bezbroj lica, bezbroj suza, bezbroj treptaja srca i ruku sklopljenih u molitvu.Cvijeće, suze, pjesma, tuga, sve se je izmješalo.Nikoga nije ravnodušnim ostavilo.

.. moje bi srce poludjelo znaj a moje oči doživjele sjaj.. moje bi pjesme pobjedile znaj, a sretna duša otišla u raj.. moje bi usne ljubile te znaj i našoj sreći nebi došao kraj.. moju bi želju ispunio san, a toplo sunce obasjalo dan.. Eh kad bi ti, eh kad bi ti rekao VOLIM TE..

Pojmim život kao konstantne izlaske i zalaske; mora se katkad sve smiriti i mora katkad sve biti otužno i mračno, ispunjeno strahom, da bi izjutra sunce obasjalo sve

Koji metar do formule, stidljivo sunce obasjalo je Ritehov Emobil, električno vozilo iz radionice studenata elektrotehnike i strojarstva, prvo u Hrvatskoj koji su složili studenti.

Nakon što su se tmurni oblaci povukli, a sunce obasjalo Moslavačku goru učenike je dočekala igra orijentacije u prirodi gdje su pokazali svoje znanje i vještinu uporabe topografskih karata i vojnih kompasa.

Čmrljaona u autu skoro do pol 12... dok nije stalo cmoljit... fala nebesima... uprtili se i krenuli... sve po šalabahteru... pol sata laganog hoda uz potok kroz šumu do Konjščice.. a tamo usred livade-pašnjaka, drvena koliba-sirarna.... neko odmorište za planinare.. kaj ja znam... sve okolo puno krava, ovaca... ukrašeno balegama, smrdi za popizdit... većinu puta preko livade smo pazili na mine... nakon 10 ak minuta prvi uspon... pa ravnica... ulazak u nacionalni park... prvi snijeg... staza se zatim relativno strmo penje do Studorskog prevala, odakle puca stvarno prekrasan pogled na Bohinj i okolicu... tak bar karta veli... krećemo prema Vodnikovom domu... šetnjica... malo gore, malo dole.. sve u svemu lagano... do doma smo stigli oko 14.30... odmor i meza... napunili bočice vodom da nadomjestimo putem polokano;)... taman se lagano spremili kadli eto stare prijeteljice odozgora... sitno rominjanje tek da razbije monotoniju... nema više čekanja, plan je da odemo do gore još danas, spustimo se u dom, pa ujutro opet... vozi miško.. veli šalić dve čuke do Kredarice.. tabanaj... svakim korakom naprijed, kiša ko da je pojačavala, što i nije bilo baš tak bitno, jerbo smo bili mokri ko miševi već nakon 20 min... osim Saletovog ruksaka;)... tu su sad malo žešći usponi... nailazimo na štengice u stijenama, sajle, klinove... poprilično solidno osiguran put... da nema kiše, sve5... spustili se i oblaci, magla, jedva da se išta vidi... kaj sad... blejimo u pod ispred sebe i teraj... oko 15.15 eto putokaza... sat i pol do Kredarice... nekak smo isplanirali preko Kredarice gore do vrha, danas i sutra, a spust na Planiku... i odosmo tako put Kredarice... osim kišurine, i vjetar je odlučio reći svoje... ma veselje... mokri do gole kože, brije.. mislim si, zakaj mene uvijek neš mora tak posrat... zakaj??... sjetim se babe na telefonu (ono.. halooo... ko zove? ko se ne javlja, vrak ti mater j... l na današnji dan)... i kesim se sebi u bradu... Sale ne žiku.. bogec se i sam muči... pogledam ga s vremena na vrijeme par koraka iza... kaj će... hoda i šuti... uzbrdica muška... konstantno.. a vidim da mu je muka za popizdit... svako malo samo pita kolko je sati... e da, uzeo sam i suunto... jes da mjeri samo dubinu, al i ko sat je točan... moram li spominjat da mu je ubrzo riknula baterija pa i od tog nije bilo niš?;).. eto nas na pol sata do doma... opet tabla veli... sretni ko klinci zamusani čokoladom... izdurat ćemo još tih pol sata makar rukama grebali gore... gore ne može bit... aaaali brus.. iliti kita druga tita... snježna mećava.. oluja.. kak se već veli... nošene vjetrom, snježne iglice zabijaju se svud di koža nije pokrivena... odmah... ali odmah mi padnu napamet one moje fine windstop rukavice.. i očalice.. i suza opet kanu... Sale nije skužio, mislio je da je do vjetra i snijega u očima.. opet pita kolko je sati... e više ni ja ne znam... suunto veli 18.00, subota 2000 g.... resetiro mu se babo u sanduku, dok mu cigani zlatne zube vadili;)... sad već vidno raspižđen cjelokupnom situacijom, mislim si u čem je problem... zaš se baš uvijek mora zakomplicirat... i uvjeravam i sebe i Saleta da smo blizu... samo treba još malo izdurat... naravno, cijelim putem gledaš u pod, brišeš šmrklje i hračkaš jer si pun svega.. i fakat, murja ufati Omera i ovaj propjeva nakon par šamara... a ne, to je druga priča.... kaj je ono bilo... a da... ubrzo kroz svu tu mutež okolo ukaže se neki krović i križ... Sale eto nas... to mora bit to.. nema šta drugo... i stvarno, nakon par koraka ukazala se kapelica i Kredarica.. ko da nas je sunce obasjalo.. ne znamo papci ni di je ulaz.. obišli čitav krug okolo... uslikali se za uspomenu.... 16.15 (po fotiću).

Dolaskom hrvatske policije, kao da nas je sunce obasjalo.

Napokon se nakon dužeg razdoblja - u pravi trenutak - ukazalo sunce, obasjalo Kalelargu, Forum, Bili brig, kompletnu županiju, uzduž i poprijeko, na 4 strane svijeta.

Najdraže mi je bilo kartati hejms do jutarnjih sati kada je grčko sunce obasjalo naše sobe.

Ko da me sunce obasjalo, nasmijana lica, Pa di si, šta ima....?, u potpuno drugom ambijentu - za razliku od pustolovina po raznim šumama, kamenjarima,...

Zato kličemo: O sveta noći, sjajnija od svakog dana, u tebi je božansko Sunce obasjalo ljudski rod.

Nakon ručka nakratko je i sunce obasjalo grad netko bi rekao: i nebo se obradovalo pobjednicima.

I ćutim tada: nije sve propalo, u glazbi nježnoj tone moja muka, a dušu mi je sunce obasjalo

Zbilja te je sunce obasjalo danas, mada se to možda ne bi očekivalo jutros jer je bilo hladno, (nisam ja iskusila tu hladnoću, čula sam za nju od Vilenjakinje) ali hladnoća i sunčeva toplina mogu zajedno sebe izraziti u polovici jednog dana