Naime, osim što je ova pripovijetka parabola o totalitarizmu, u koju su upričavane priče o fratarskoj vjernosti, o tragičnoj sudbini jednoga otomanskog princa (zanimljivo je primijetiti da je Prokleta avlija objavljena 1954, u godini pada princa politbiroa Milovana Đilasa), o ljudskoj prirodi suočenoj s okolnosti sabijanja u životinjski tor, o krivnji i nevinosti čovjekovoj, te o tome koliko malo, iz perspektive same vlasti (ili svake vlasti), znači to je li netko kriv ili je nevin; osim što, dakle, pripovijeda o svemu ovom, Andrić fikcionalizira jedno svoje pretežito osjećanje, svoju frustraciju i svoj najveći strah.