Ako ne ostaje ti jedino da suosjećaš s onime što si morao ubiti kako bi i sam preživio.

U tebi kuca srce, kojim suosjećaš ali si i arogantan.

Ako ništa drugo nije proizašlo iz ove diskusije, bar znam da si ovom rečenicom: zlostavljaca treba zaliti, ne mrziti.:) izjasnila se da suosjećaš sa zlostavljačima (prema tvom značenju riječi žaliti).

Molim te, navedi bar dva, tri, svoja komentara gdje suosjećaš za žrtvom, sa mučenim djetetom.

Hvala ti što suosjećaš s nama, što si majka milosrđa, hvala ti što si pomoćnica kršćana.

Znaš da zaslužuju bolje i jedan i drugi, da su ovak štetni jedan drugome i mučiš se jer suosjećaš s njima.

To što ti preskačeš taj dio i suosjećaš samo s žrtvama agresora pokazuje tvoju stranu priče.

Uspjeh se više neće mjeriti time koliko imaš nego time koliko suosjećaš i pomažeš drugima.

Onda sigurno suosjećaš i sa obitelji Ševo, ubijenih od UDBAških likvidatora, i njjeihove devetogodišnje kćeri, i to daleko kasnije od bilo kakvih postWWII. besmislenih progona, u razvijenoj demokraciji

evo LInk BAngladeš?, bio to valjda privi koncert ono kad se suosjećaš, ko lajv Aid u naš vakat, muzički bajram nekakav jedni se vesele a drugi navodno hajruju od toga, pa se ovi što se vesele osječaju plemenito

Oče nebeski, Bože koji suosjećaš s nama

Ti uistinu jesi Onaj koji vječno praštaš i koji najviše suosjećaš.

Nemaš se šta ispričavati, i ja trenutno isto to mislim o njemu: D Hvala ti što se suosjećaš sa mnom...

Nemoj dozvoliti sebi da povjeruješ čemu bilo, nemoj sa svačim da suosjećaš i da se saglašavaš, nemoj brzo da se povjeravaš viđenju čak i kad bi bilo istinito i dobro.

ribolina vidimo od kuda pušeš eto fala Bogu nisam pao i slomio se, za sada, kuc kuc na žalost puno njih je i nije ih lijepo vrijeđati eto Isus je prije cca 2000 godina rekao puno toga, nije rekao da se čarape nataknu na cipele, no za to si ti tu. ti umjesto da suosjećaš s ljudima, braniš nekoga tko nije obavio svoj posao za koji je plaćen

' Formula uspjeha za 20 godina (grado) načelničkog mandata je jednostavna živiš normalno s ljudima s kojima živiš, suosjećaš s njima, razumiješ njihove probleme i rješavaš ih.

- Ako zaista suosjećaš, onda te njihovi problemi i diraju.

Kao kad odeš na sprovod, pa si kao podrška, suosjećaš, i onda kad osjetiš onaj trenutak kad možeš baciti foru, izmamiti osmjeh.

To je muka svoje vrste, siguran sam da ne likuješ nad tim, nego suosjećaš, kao i ja danas sa svojim učenicima kod kojih to prepoznam.

Onako, baš od srca..................................................................................... nakon priče koju si ispriča i nije ti neki zaključak za pohvalu.. čovik bi pomislio da suosjećaš sa tim ljudima o kojima si pisa i na račun čije si tužne sudbine vjerovatno zaradio honorar...

Ti se brineš za nas kada smo izgubljeni, suosjećaš s nama u našoj osamljenosti i tješiš nas u našoj boli; najbliži si nam kada smo najslabiji.

hoćeš reći da ne suosjećaš sa svojim sunarodnjacima, pardon kolegama iz proizvodnje običnih trabakula??? osim toga, ovdje se ne misli na kvalitetu izradbe, već na ekonomsku isplativost....

kaj? tebi je žao jadnog čovjeka? možda suosjećaš s njim?

Damire, onda vjerojatno suosjećaš i sa djecom pobijenih u nacističkoj kvislinškoj srbiji, slavnim prvim Judenfrei gradu u Hitlerovoj Europi Beogradom logorima u Topolskim šumama, Batajnici, Sajmištu

Sad odjednom suosjećaš sa Zagrepčanima i brine te sto privode ljude

Ti koji si slavan, uživaj u sebi samom muku Kristovu, kako bi bio dostojan uživati Njegovu slavu; ako suosjećaš s Njime, s Njim ćeš također biti i proslavljen.

Molimo s Majkom Lujzom: Bože koji nas ljubiš i s nama suosjećaš daj da se uvijek blago, srdačno, strpljivo i stručno pobrinemo za siromahe, slabe, usamljene, one koji nemaju nade i koji su zlostavljani za sve.

1. O Bezgrešna djevice od Čudotvorne medaljice, koja si ganuta našim bijedama sišla s neba da bi nam pokazala koliko suosjećaš u našim bolima i koliko se trudiš da bi od nas udaljila kazne Božje, te ljude privela vjeri, pomozi mi živjeti prema Evanđelju.

Knjige su lagane, zanimljive, napete i tjeraju te da jedan tren suosjećaš sa Soneom kad je ostali naučnici maltretiraju (fizički i psihički zbog njenog porijekla) i dođe ti da zavrneš vratom tim idiotima).

Stvarno je svaka epizoda na svoj način posebna, s nekim ubojicama stvarno suosjećaš i mišliš da bi ti isto napravila, neke su jako okrutne, al opet kroz način razmišljanja i seriju shvatiš zašto su napravile to što su napravile.