Freud je također smatrao da su snovi, obzirom na to da za vrijeme spavanja slabi budnost našeg stražara Superega, naše društvene i moralne svijesti, prilika za ispunjenje potisnutih želja.

U domenu otrovnosti puritanskog superega, komentirao sam, spada i ta licenca Starijem da se iživljava nad Mlađim pod firmom usađivanja nužnih vrlina.

Sigmund Freud smatrao je ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa.

Uradimo li ipak nešto što se protivi stavovima superega, osjećamo strah, depresiju i krivnju.

Valjda se sudbina odlučila umiješati i zamolila budilicu da to jutro ipak ne pozvoni u namješteno vrijeme ili su se možda u Merylinoj glavi odvijale igre i svađe njezine podsvjesti kad je netko od ida, ega i superega pobijedio i naredio ostalima da puste curu da spava kladeći se međusobno da ima nešto što sama više želi i u čemu će biti briljantnija negoli u pravu.

Tražimo da se budimo mirni i da mirni odlazimo spavati, da nema računa, podračuna, podbriga i briga.Tražimo da nema očeva, majki, superega koji nas kolje.

I tako ide cijeli niz optužbi od Ega, SuperEga, pičke materine do mene.

Ali opet, u prvoj topici predsvjesno mora biti filter, između nesvjesnog i svjesnog; u drugoj topici Ego je između Ida i Nad-ja (Superega).

Tvog ega, tvog superega, tvoje bozanske iskre?

Sin je dakle izdajnik slično biblijskom Abrahamu, prihvatio je, psihoanalitički rečeno, zahtjev superega, autoriteta ovdje oličenog u društvenom moralu i državnom zakonu, pri čemu nije slučajno da je on društveni aspirant kojem budućnost po svemu sudeći nudi više mjesto u socijalnoj hijerarhiji.

Protiv superega (nacionalni) organizam se brani najnižim, primitivnim, nerijetko nesvjesno uobličenim obrascima. nastavlja dalje Puhovski nakon što je, po vlastitom nahođenju, odredio super ego, to jest sebe kao njegova svjedoka i neslužbenog predstavnika i promicatelja u Hrvatskoj.

Majka je sada pokojna i ona je brižno njegovala njen grob u sebi (u obliku superega).

Sugestija nastaje kad se u našoj blizini pojavi osoba koja svojim izgledom, držanjem ili manirama podsjeti na lik našega superega.

Tajna je, dakle, u simbolima, signalima koje netko posjeduje i preko kojih može postati dvojnik našeg superega.

Kad se u nama spontano pojavi neka misao ili doživljaj iz sna, i to ima sugestivni utjecaj na nas - to je, nedvojbeno, glas našega superega.

Svaka osoba na rukovodećem položaju, u većini slučajeva, uspješan je sugestor (onaj koji sugerira) jer jedna je od kvaliteta superega u većine ljudi njegov povišeni položaj.

Kao djeca uvijek smo roditelje, modele superega, doživljavali kao da su na povišenom položaju.

Tehnike poput interpretacije snova, slobodne asocijacije, transfera i analiza ida, ega i superega počele su svoj razvoj.

Dr. Sanader kao bahati arogantni i samodopadni otresiti desničar bushevskog tipa očito je morao imati zadnju riječ a kako takvi kao on boluju od poremećaja superega, problema s visibabom zvanom penis te pretjerane arogancije poduprijete osjećajem moći jer je eto prvi put u životu netko i nešto onda imamo ovakvo sranje od zakona a policija je već otprije sranje koje se iživljava nad građanima.

Pritom ne govorim kako sumnjam u stvarnost superega, nego se isključivo podupirem nekakvim fiziološkim činjenicama.

Ipak, nije isključeno i postojanje nekog predstadija Superega, prije propadanja Edipovog kompleksa.

Iskupljenje dolazi od vjere: samo je naša vjera, vjera u Isusa kao spasitelja, ono što nam omogućuje da se probijemo iz slijepe ulice superega.

Ipak, njegova »analna« definicija čovjeka ne može biti reducirana na rezultat pritiska njegova superega koji ga je tjerao na samoponižavanje - ima više u tome: samo se unutar te protestantske logike čovjekova ekskrementalnog identiteta može formulirati pravo značenje inkarnacije.

Lako je u psihologijskoj teoriji objasniti odnos ida, ega i superega.

Ovdje se ljubav ograničava pravednošću te biće stječe disciplinu i uvid u strukturu Superega, kako bi preispitalo vlastite koncepte moralnosti: s ozbirom da nosi dramatične promjene u dominantan tip energije, energija ove točke manifestacije je često neugodn za ego, no upravo stoga donosi transformaciju.

Obično je judaizam onaj kojeg se poima kao religiju superega (čovjekove podčinjenosti ljubomornom, moćnom i okrutnom Bogu), u opreci s kršćanskim Bogom Milosrđa i Ljubavi suprotstavljaju se židovska neumoljiva Pravda i kršćansko Milosrđe, neobjašnjiva gesta nezasluženog oprosta: mi, ljudi, rođeni u grijehu, nikad ne možemo isplatiti svoje dugove i iskupiti se vlastitim djelima naše jedino izbavljenje je u Božjem Milosrđu, u Njegovoj vrhunaravnoj žrtvi.

Upravo kroz to što ne traži od nas cijenu za naše grijehe i što sam plaća tu cijenu za nas, kršćanski Bog Milosrđa postavlja se kao vrhunsko djelovanje superega: Platio sam najveću cijenu za vaše grijehe, i stoga ste mi dužni zauvijek....

Je li taj Bog kao djelovanje superega, čije samo Milosrđe stvara tu neizbrisivu krivnju kod vjernika, krajnji obzor kršćanstva?

Trebalo bi pri razmatranju superega stvarno postaviti u suodnos bezuvjetnu krivnju i milosrđe ljubavi dva lica pretjeranosti: pretjeranosti krivnje, nerazmjerne onome što sam stvarno učinio, i pretjeranosti milosrđa, nerazmjernog onome što zaslužujem svojim djelima.

Staljinova strategija direktnog obraćanja partijskoj masi i zagovaranja njihova anti-birokratskog stava stoga je bila veoma riskantna: " Ne samo da je to predstavljalo prijetnju izlaganja političke elite propitivanju javnosti nego je također prijetilo i diskreditiranjem čitavog boljševičkog režima kojem je Staljin bio na čelu. (...) Naposljetku, 1937. godine Staljin je prekršio sva pravila igre, zapravo uništio igru dopustivši teror svih protiv sviju. " (21) U ovim događajima vrlo se jednostavno može nazrijeti dimenzija superega: nasilje koje je pokrenula Komunistička partija usmjereno protiv vlastitih članova svjedoči o radikalnoj proturječnosti režima, tj. o činjenici da se u srcu režima nalazio " autentični " revolucionarni projekt neprekidne čistke nisu bile nužne samo zato da se izbrišu tragovi korijena režima, nego i zato jer su one bile neka vrsta " povratka potisnutog ", podsjetnik na radikalnu negativnost u samom središtu režima.