Koliko god predsjednik međunarodno priznate i suvremene pravne sljednice AVNOJ-a i svijetlih antifašističkih tradicija utemeljenih još tih mračnih četrdesetih, protegnutih na tamne pedesete pa ižvakanih poput gumenih mjehurića sve do današnje suverene, euro-perspektivne Hrvatske napučene tim silnim manjinama s tim željnim dvostrukim pravom glasa i popisanih i opisanih sve do najsitnijih razlika i posljednjeg čovjeka ne-hrvatske samobitnosti unutar (slučajne) domovine Hrvatske htio i želio prikriti činjenicu da ga ' ima posvuda ', s prstima ' unutar svake pite ' društveno-političke, javne, pravne, gospodarske, poslovne, međunarodne, ' globalne '; koliko god bivši predsjednik predsjedništva želio i htio prikazati se u nekom intelektualnom i superiornom svjetlu, lagano distanciran od prostora i pojava koje su se oko njega neprekidno događale; činjenica je da bi naš čovik Stipe morao i trebao davati daleko bolje odgovore na razna pitanja, javnosti ove zemlje, s kojom se najčešće poigrava vicevima i doskočicama, posebno o svojim prezrenim neistomišljenicima, političkim suparnicima i osobnim protivnicima.