Kroz teme: prijenosa (projekcije i ogledala), mjerljivosti, funkcije, simetrije, para i nepara, cjelina i veličine, autor uobličuje osjećanje kaotičnosti uslijed sveopće prisutne materije unutar koje se kreće, nadovezujući se na ambivalentnost i paradoksalnost stanja suvremenosti u kulturi i umjetnosti u kojoj sve ono što čini svijet (predmeti, postupci, jezik, tijelo) u novoj kulturi biva odvojeno od sebe te se dislocira u zasebno područje koje više ne definira nijedna supstancijalna podjela.