Nakon čega su uslijedile molitve predstavnika svih kršćanskih zajednica, biskup Košić, zatim pravoslavni sveštenik, pa evangelički pastor Boris, pa pentakostalni Danijel (čini mi se) i ne znam jesam li koga slučajno zaboravila... Simpatičan je bio i pastor Boris, koji je govorio o putu u Emaus, i dvojici učenika, pitajući se jesu li oni zapravo išli prema Emausu, ili su bježali od Jeruzalema, te kako bi svatko od nas mogao zamisliti sebe na mjestu jednoga od njih i pokušati prepoznati Isusa u tom neobičnom suputniku, a pentakostalac je tumačio značenje riječi - zajedno - za Jedno, i poticao da se zapitaom što je ili tko je to Jedno za svakoga od nas... Nakon toga uslijedila je još po koja pjesma, zajednička molitva Oče naša, koja me se baš ovdje posebno dojmila, jer je svaka riječ poprimila neko novo značenje i dimenziju...